Prvi dani na treningu

Vršljajući po nekim starim tekstovima, naišla sam na ovaj 😀 To su prva dva dana luđačkog treninga i prehrane kojima je počela ova moja avantura. Smijem se sama sa sobom već deset minuta jer su mi bolna sjećanja još friška. Uživajte!

PRVI DAN

I tako, jedan dan sam debela ženska, drugi dan sam u teretani ujutro u 5:45. Život je nepredvidiv, očito. Duša mi spava. To sam zadovoljstvo platila milijunčinu kuna. I gle sad, 6 tjedana se očekuje da skačem marince, jumping jackove i visoke skipove, gazim po traci za trčanje. Nema instant. U pičku materinu. Za te pare bi trebalo.

OK, prvo jutro. Zvoni telefon u 5:00. Snuzam ga. Zvoni u 5:03. Diži guzu, na noge lagane. U tuš odbauljam zatvorenih očiju, tuširanje, pranje zubi, oblačenje. Torbu sam spakirala sinoć, sreća. Pas me gleda u čudu. Ostali dvonožni ukućani spavaju, kao uostalom svatko na svijetu u 5:30.

5:45 Uletila sam u teretanu, neke cure su već tamo, ulijeće Danijela, pali trake za trčanje, ajmo ekipa, nagib, kilometri na sat i vozi

5:46 Hodam ja hodam, malčice se počinjem znojiti, ali hodam i dalje

5:47 OK, jesam li sad već mršava?

5:48 Ozbiljno, jesmo li gotovi?

5:49 Danijela objašnjava prehranu, svježa ko salata. Ne znoji se. Ona stoji, mi crkavamo na traci koja se miče i energično nas podučava pravilima prehrane u prva dva tjedna, objašnjava kako trebamo instalirati neku aplikaciju za dnevnik prehrane. Sve to veselo skakućući i smješkajući se. Mi i dalje brzo hodamo na imaginarnu uzvisinu. Znoj već vodi vlastiti život.

6:00 Teretana se puni. I puni. Tko su ti ljudi? U 6. Evo njih, razmilili su se po dvorani i treniraju. Njih nitko ne tjera, Danijela im se ne obraća. Ispada da postoji cijela jedna supkultura, pokret, ili paralelni svemir ljudi koji idu u teretanu. U 6 ujutro. Svojevoljno. Žive u kvartu, među nama su, a mi to ne znamo. Ideš! I kraj uspinjanja, TO!

6:01 Vrti mi se u glavi i malo se teturam, od trake prema sljedećem mjestu. 45 minuta digni nogu, stegni trbuh, odgurni pod (!!!), skoči, skip, marinac, jacks, pij vode, diši, ajmo opet. Radi radi radi! Ines! Vida! Marija! Vida! Ines (o neugode, stalno me proziva).

6:45 Tko mora ići nek ide. Tko ne mora, ajmo na traku. Nagib 7, brzina 6

6:46 – Dubravka, kako je ono rekla?

– Nagib 7, brzina 6

Namještam. Jebote, nisam sigurna je li nagib 7, ili brzina 7. Ma svejedno. Stavljam nagib 7. Povećavam brzinu. 4, OK sam, 4.5 OK sam, preskačem na 6, razlijećem se, smanji smanji, spašavam se negdje oko 5. Hodam. Bez ruku. Bravo!

7:00 Gotovooooo! Siđi sa sprave, Ines, ajde doma! Živa si!

Ostatak dana nisam uspjela ništa pametno napraviti. Jedino tuširanje i milijun obroka koje sam pojela te solidan ručak za familiju. I nekoliko tablica na poslu. I ništa više. Samo disanje i neumiranje. To baš i nije način života u peteročlanoj obitelji. Sutra ću.

21:30 Zzzzzzzzzzzz, spavam snom pravednika. Ponavljam 21:30. Imam 40 godina.

DRUGI DAN

5:00 Zvoni budilica s mobitela, ustajem, bauljam u kuhinju, radim si espresso, grabim šaku oraha i čašu vode. U polusvjesnom stanju sam. Bolje mi je nego jučer. Kava <3 Orasi <3 Tuširanje, oblačenje, pas me čudno gleda, ljudski ukućani spavaju. Baš me briga, ja sam skroz dobro. Prekul sam. Očito neću smršaviti u pet dana, ali mogu živjeti s tim. Tenke na noge i pravac teretana.

5:41 Lajem s Dubravkom pred vratima teretane, nema nikoga

5:45 Stiže Danijela

5:50 Na trakama smo

5:51 -Daj da vidim dnevnik prehrane, Ines

– U garderobi mi je

– Ajd trkom po njega

Gledam u nevjerici u traku koja se miče i pitam se kako sići s nje. Nisam pala. Ali bilo je tijesno 😀

6:00 Milijun svita, došli, vježbaju

6:15 Pregledale smo sve dnevnike, nitko nije pao, kraj trake. Opet mi se ljulja, nakon silaska s trake. Samo drži pravac i pazi da se ne izvrneš 😉

6:17 Zagrijavanje pa HIIT trening do 6:50

6:50 Traka, nagibi brzine, padni, ne padni

Otišla doma. Bila sam toliko mokra da sam se morala ne samo otuširati nego i kosu oprati. Ostatak dana sam funkcionirala bolje nego jučer, disala i gledala, ponešto i govorila

23:30 Odoh u krpe, tko će me sutra dići.

PS Imam upaletinu kvadricepsa. Mrzim stepenice, sjedanje i čučanj trenutno. Boli me peta lijeve noge. Ničim izazvana. Ne mogu izaći iz auta. Ne šalim se, kornjača sam na leđima.

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.