Dnevna doza luđaštva

Dnevna doza luđaštva počinje ujutro u 5:20 zvonjavom mobitela barem četiri jutra u tjednu; treeeening! Prosinac je, vani je u to doba crna noć. Ustajem se na prvi zvuk zvona, u polusvjesnom stanju obavim jutarnju higijenu, obučem se, pokupim večer prije spakiranu torbu i po mrklom mraku, hladnoći, kiši, snijegu ili divnoj noći 😀 odbauljam u teretanu. Na traci sam malo prije 6. Odradim junački trening jer se samo luda žena ustaje u 5:20 pa ide u teretanu po noći i po svim vremenskim uvjetima da bi tamo zabušavala. Gotova sam u 7 sati. U prosincu se i vraćam kući po mraku, sviće tek oko 7:15 😀

Vježbam po nekom svom planu i programu. Držim se vježbi koje sam naučila kod Danijele. Vježbam cijelo tijelo u svakom treningu, ali stalno nešto mijenjam, pretumbavam, kombiniram k’o Nik Praskaton. Nijedan dan nije isti, ne dam tijelu da se navikne i uljuljka. Jedan dan se na traci samo zagrijem, drugi dan dođem do Puntijarke, treći se zagrijem i odradim sprinteve, a četvrti otrčim sprinteve usred penjanja do Puntijarke. Nikad tijelo ne zna što mu spremam 🙂 Potom kombiniram čučnjeve, benč, deadliftove i preskakivanje klupice, ili pak zgodnu synergy spravu: trx, penjanja, konope, uže, marince, skok čučnjeve, sklekove. Nekad me uhvati metabolički trening pa skačem, guram i dižem teret, iskoračujem, medvjeđe hodam, glumim spidermana i supermana. Uglavnom, ludo se zabavljam, trening mi proleti, tih sat vremena je zapravo strašno kratko. Neke dane imam društvo, a ponekad sam i sama. Trudim se uživati u svakom treningu jer ionako sam tu, ionako se trudim pa zašto sve zajedno ne bi dobilo i jedno lijepo korisničko iskustvo 🙂

Evo osnovnih postulata, mislim da sam to sve naučila od svoje trenerice, ali umišljam si da su moji:

1. Vježbaj barem 4 puta tjedno, 5 je bolje (ali doslovno od riječi do riječi Danijela :D)

2. Vježbaj uvijek ujutro! Prva stvar kad se probudiš: odradi trening

3. Svaki ponedjeljak dođi na trening

4. Nikad više od dva dana zaredom bez treninga

5. Vježbaj kao da sutra ne postoji, iz sve snage

6. Kad ti je super dan, dođi na trening

7. Kad imaš loš dan, obavezno dođi na trening

8. Kad te bole noge, koljena, tetive, imaš i ruke, radi vježbe za ruke (zdravo, Dubravka)

9. Kad ti se baš nikako ne da, svejedno dođi

10. Kad takav jadan i nikakav dođeš i baš ti se ništa ništa ništa ne vježba, popni se na traku i uzveri se na Sljeme u tih sat vremena

Pa i nije tako strašno, ha?

Drugi dio slagalice dnevne doze luđaštva je hrana. Ne da mi se više jesti turbo folk hranu. Toga sam se do sita (i preko) najedala godinama, nije baš da sam oskudijevala. Ali sad je jednostavno više ne tražim, ne želim, ne kupujem i nemam. Jedem hranu koju bi moja baba Mila uspješno identificirala kao hranu.  I to najbolju hranu koju mogu naći. Kupujem tone salate, doslovno. Blitva, špinat, brokula, cvjetača, tikvice, pome, paprike, kupus, kiseli kupus, nema kraja popisu. Kupujem, kuham, začinjam, fotografiram, jedem. Kuham najfinije juhice, biram veće komade mesa, izbjegavam pohano, brašnjeno. Jedem kako bih se dobro osjećala, nahranila tijelo i imala energije za život, djecu, posao, treninge.

Evo presjek hranidbenog luđaštva pa mi se slobodno možeš smijati: jaja kupujemo i muž i ja od troje ljudi s tri različita sela jer ne držimo sva jaja u istoj košari i konstantno smo s nekim u kombinaciji za 3-4 kartona jaja. Kokoši i piliće kupujem sa sela, iz dvorišta, kuhaju se duže od pašticade, a i dalje ostanu tvrdi ko kamen, nema bolje juhe, tingula  ili žgvaceta. Ne naručujem ispod 15 komada. Pašnu teletinu, junetinu i govedinu kupujem sa sela. Kupim odjednom pola teleta, 10-ak kila govedine i/ili junetine. Janjce muž nabavlja sa sela. Ribu nam svekar nabavlja od ribara pa odjednom postanemo bogatiji za 20-ak kila divlje orade. Sir je sa sela, jogurt isto, svinjska mast isto, domaća verzija vegete isto. Većina povrća je iz biodinamičkog uzgoja, to mi stiže na kućni prag zajedno s ostalim seoskim namirnicama. Mogla bih nabrajati bez kraja i konca. Sve ostalo što mi zatreba pokušam nabaviti u Grgi Čvarku, lokalnom dućanu s domaćom hranom, na placu, u DM-u, Tvornici zdrave hrane.

Ova moja seoska hrana je jeftinija, a kvalitetnija od one koju bih lagodno mogla kupiti u obližnjem Konzumu. Cijela obitelj profitira od ovakve prehrane, jedu prirodno uzgojene, nutritivno bogate namirnice i s ljubavlju pripremljene obroke. Kad sam sve te namirnice nabavila, zamrznula, odmrznula, vrijeme je za svakodnevnu radost pranja, sjeckanja, kosanja, ribanja, pirjanja, kuhanja, pečenja začinjanja i serviranja. Jer hrana nas hrani, kako tijelo, tako i um. Svaki obrok treba biti mala svečanost za nepce, hranjiv, ukusan i privlačan. To je idealan scenarij, ponekad mi pođe za rukom briljirati, ali istina je da mi je neizvedivo baš svaki dan izvesti baš sve savršeno. Neke dane sam Jamie Oliver, neke dane jedem jaja s ajvarom i kiselim krastavcima i budem totalno zadovoljna uravnoteženošću obroka 😀

Začin dnevne doze luđaštva je kategorija LJEF: ljepota, elegancija, finoća. Uređujem se, šminkam i dotjerujem, svaki dan, zbog sebe. Manikura mi je besprijekorna, kosa uredna i čista. Čak i onda kada ne izlazim baš nigdje. Od nakita svaki dan stavim naušnice i lijepi ručni sat. Oblačim i svoju lijepu odjeću, ne samo trenirke i traperice. I cipele na petu, da, da. Uživam u cvijeću, eteričnim uljima, kvalitetnoj kozmetici, njezi tijela. Život začinjam finim stvarima: glazbom, kazalištem, knjigama. Družim se s ljudima u čijem društvu uživam, koji me čine boljom osobom i od kojih mogu učiti. Trudim se iz svakog dana izvući ono najljepše i najbolje. Trudim se iz sebe izvući ono najljepše i najbolje.

2 thoughts on “Dnevna doza luđaštva

  1. Zdravo Ines. Opet u sridu. Vrh, vristim dok citam. Onako kako bi Rudanica trebala pisat da ima intelekt i vokabular. Lajk. Asana sana na spominjanju

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.