A što kad se dogodi život? U teoriji.

IMG_7665

Sve je dobro dok je sve dobro, ali što kad se stvari maaaalo iskompliciraju? Što kad su djeca bolesna pa u cijelom danu ne možeš naći 5 minuta za sebe? Što kad se to razvuče na tri, pet, ili sedam dana za redom? Što kad bebi niču zubi? Što kad ima temperaturu pa par noći imaš isprekidan san nedostatan za normalno funkcioniranje? Što kad imaš PMS? Što kad moraš na poslovni put? Što kad su ispitni rokovi? Što kad praznike provodiš kod obitelji? Što kad si u poslovnjačkom hotelu? Što kad si na ljetovanju ili zimovanju? Što kad se naljutiš na muža, dečka, mamu ili prijateljicu? Što kad se na poslu zagužva? Što kad ti je šef lud? Što kad se krenu događati nepredviđene stvari zajedničkog imena život? Što kad imaš osjećaj kao da je netko zalizao tvoju stranicu u životnom imeniku i baš se stalno otvara na tebe?

Pa, ništa. Jednostavno ništa. Znaš kako to znam? Primjetila sam da su vitki ljudi vitki bez obzira na to što se i njima sasvim sigurno spliću nepredviđene okolnosti. Ako mogu oni, mogu i ja.

Ranije sam na prvoj prepreci uvijek jasno iščitavala poruku da je najbolje da od svega lijepo odustanem i vratim se starim navikama zanemarivanja onoga što je za mene dugoročno dobro. Nisam shvaćala kako mala dnevna ili tjedna prepreka ima vrlo mali utjecaj na moj život sve dok joj ne prepustim svu svoju moć. Samo u tom slučaju postaje važna i utjecajna.

Užasno mi je dugo trebalo da shvatim (ne pitaj) kako ovi pojedinačni slučajevi i velika slika nisu na istom nivou. Jedna mala dnevna nedaća je milijarditi dio mog života. I ne, ništa nije izgubljeno ako sam danas uzrujana, ili sam pojela nešto s “izbjegni me” liste, ili mi se ne da vježbati, ili sam ljuta, tužna, usamljena, neshvaćena i čini mi se da srljam jer nisam u ravnoteži. To je bilo danas, sutra je novi dan. Kreni dalje. Jedan loš dan je samo to, loš dan. Životne dogodovštine su trenutne vremenske prilike, kao ljetna nevera, bura, tuča, ili kišurina koja ne prestaje ni deseti dan zaredom. Tvoj cjeloživotni skup svih odluka i svega što radiš, tvoj životni stil, hrana koju jedeš većinu vremena, tjelesne aktivnosti kojima se baviš većinu vremena i briga o sebi većinu vremena su klima. Klima je važna. I trenutna situacija je važna, ali je zapravo mala i prolazna. To je jednostavno malo vjetra. Ili malo vode. Obuci jaknu, uzmi kišobran i dobro je.

Onda, što kad se dogodi život? Dakle, stvarno ništa, nastavim s prehranom, nastavim s vježbanjem, nastavim s brigom o tijelu i duši koliko god je to moguće. Sve što je neizvedivo danas, ima svoju šansu i sutra. Ništa se neće dogoditi ako se rutina prilagodi situaciji. Povratak u trening je naporniji nego držanje ustaljenog ritma treninga, povratak prehrani koja godi tvom tijelu i psihi je teži nego držanje svih vlastitih pravila prehrane. To su zapravo jedine posljedice, malo teži povratak u rutinu. Ništa se strašnije od toga neće dogoditi ni ako odradiš samo dio planiranoga pa čak ni ako ne odradiš baš ništa. Potrebno se samo što prije sabrati i nastaviti dalje. I ništa više. Razlika je samo hoće ti biti malo teže ili malo lakše. Ne propada svijet, nema ni crnog ni bijelog.

Jednostavno, odradiš svoju nepredviđenu situaciju, uklopiš se u nju najbolje što trenutno možeš i voziš dalje. Nisi petogodišnjakinja da bi skakala iz krajnosti u krajnost, nađi svoju ravnotežu. Nauči se čitati vlastite instrumente kojima tijelo i psiha komuniciraju s tobom, uvaži ono što ti poručuju, pazi na sebe, voli se i njeguj. Ponekad jednostavno stisni pauzu brigama, popij čaj i samo diši. Sutra je uvijek novi dan.

Kad osvijestiš da si sretnica koji ima priliku biti tu i sutra, tvoj cijeli svemir će se predivno presložiti.

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.