Sjećanja na siječanj

Početak je 2018-te, depresivni siječanj sa svojom uobičajenom sezonom kiselih krastavaca, gripe i zimske zlovolje polako se vuče svom kraju. Ali mene to uglavnom nešto puno ne dira. 🙂

Prvi mjesec mi inače baš i nije među najdražima, zapravo mi uopće nije drag. Hladno je, uglavnom nema sunca, a kad se zaredaju sivi dani prilično mi je teško podnošljiv bez sunčanja pred mojom spasiteljicom, EnergyUp lampom. Godinama mi je siječanj uz zimski blues nosio i par novih kila viška; vidljivi podsjetnik na tjedne uživanja u panettoneima, medenjacima, paprenjacima, fritulama, čokoladi, nastavi niz… Ionako tijesna odjeća postala bi nezakopčiva (postoji li ova riječ?). Ove godine sam prvi put preživjela praznike kao da ih nije ni bilo. Ove godine nema tijesnih hlača, ali bogme nije bilo ni blagdanskih Prejedanje partyja. Da sam odradila tradicionalne praznike s redom slanog pa redom slatkog, bila bih dobila barem pet kila. Sto posto. Srećom, prvi put u životu, nisam.

Umjesto toga redovito radim Gle-u-koju-svoju-lijepu-odjeću-opet-stanem party, a posljednji sam održala prije par dana. Daleko najbolja vijest ove ture je da sam se uspjela uvući i u svoju staru kožnu jaknu. <3 Ne stoji mi sjajno (još), ali mogu je zakopčati. Prošle godine mi je nedostajalo tridesetak (!) centimetara. Povadila sam i svoje haljine iz ormara. 🙂 Oprala one koje smiju u vodu i odnijela na kemijsko čišćenje one koje ne smiju. U dobar dio stanem, a dvije mi čak jako dobro stoje. 🙂 Jeeej, kakva sreća, nevjerica pa opet sreća i tako u krug. 🙂

Osim toga, na sniženju sam kupila par novih majica, haljina, tunika, TAJICA (ahaaaaa, tajica) i savršenu prljavo bijelu svilenu bluzu. Sve slatko, sve prilično povoljno, čak i svila. Stvarno je moja frendica Dubravka u pravu, sad kad sam mršavija, u sve stanem i u svakom dućanu imaju sve za mene, nema šanse da u mom broju nemaju ništa. Trenutno sam na L ili 42, ponešto još uvijek 44, ali rijetko što. A krenula sam s 48. Dobar je to osjećaj, pomalo zaboravljen, ali sjajan. Ako ni zbog čega drugoga, zbog toga se isplati skinut kile. Biram ono što mi se više svidi, BIRAM! 🙂 Zaboravila sam koji je tek to dobar osjećaj birati između stvari koje mi sve redom OK stoje one koje ću kupiti. Sve mi, naravno, mogu, to uopće nije u pitanju. 🙂 Ova tura odjeće koju sam kupila je većinom šarena: majice, tunike i haljine, žarkih boja, nespojive s mojim uobičajenim modnim izričajem. Prošvercale su se samo dvoje obične crne pamučne tajice i jednobojna bluza. 🙂
Lijepo mi je imati novu odjeću koja je i lijepa i dobro mi stoji. I lijepo je da u svakom dućanu imaju nešto za mene. I u Zari i u Desigualu i u Massimu Duttiju, Marelli, svuuuuuugdje! OK, ne stoji mi sve kao saliveno, ali dobar dio stoji. 🙂 I to jako dobro. A boje? Mislim da će moja paleta boja uvijek ostati crno, sivo, bež, bijelo. Meni su to beskrajno dobre boje, uvijek mogu biti i elegantne i potpuno pomaknute. Ali sad imam i pola ormara kao šarenu alternativu. 🙂 Za svaki slučaj. Par haljina, tunika i majica su u intenzivnim nijansama zelene i plave boje, a dvije haljine su na cvjetiće. 🙂 Oni koji me iole poznaju znaju kako je šansa da me sretnu u cvjetićima (bila) ravna nuli. Ali evo, stvari se očito mijenjaju, kupujem i nosim cvjetne uzorke.

Čudna vijest, ali isto jako dobra, je da mi se sad stvarno golim okom vide promjene na tijelu. Vide mi se kosti na nekim mjestima! Naziru mi se ključne kosti, vide mi se polako i one na licu, ističu mi se jagodične kosti, lice mi ponovo postaje srcoliko, a ne više okruglo. Još bolje od toga je da mogu čučnuti, potrčati, preskočiti, puzati, zavući se, mogu baš svašta. Dobro spavam, većinom sam toliko fizički umorna, baš onako zdravo umorna, da spavam kao omađijana. Ten mi se popravio. Četiri puta tjedno mi znoj pročisti pore. Zvuči nevjerojatno ali celulit mi je gotovo nevidljiv, kao da je većim dijelom nestao. Kad se uštipnem na mjestima gdje ga je prije bilo, vidljiv je, ali ovako izgleda da ga niti nemam. Dobila sam struk. Podigla mi se guza, noge su mi se stanjile i izdužile, ruke su mi se dosta izdužile. Skroz dobar osjećaj! Polagano postajem sve kritičnija sama prema sebi, sve bih htjela brže, a ponešto i bolje, ali kad me uhvati takvo raspoloženje trudim se prisjetiti se s koje početne pozicije dolazim i biti zahvalna na promjenama.

Zdrava sam, imunitet mi je čvrst. Apetit mi je normalan: dozvolim si osjetiti glad i prepoznati jesam li gladna, ili nisam. Provale gladi, kao i potreba za grickanjem su se smanjili. Osjećaje ne meljem zubima, sameljem ih ujutro na treningu. 😀 Štedim na junk foodu. Ne vjeruješ, izračunaj. Nema pekare, nema čokolade, nema keksića, nema nesa s vanilijom, nema sladoleda, nema kolača, torte ni kremšnita. Lova koja ne ode u smećehranu, može ići u dobre proteine, kvalitetne multivitamine, riblje ulje, odjeću, cipele, torbice, kozmetiku, tretmane, masaže, šminku, putovanja… Sve neke vesele i lijepe stvari i iskustva. A još sam si lijepa i zgodna pritom. 🙂 I ne osjećam se pokislo od loše hrane koja mi se igra sa šećerom i hormonima, nego sam zaista većinu vremena punih baterija, vedra, vesela i lagana.

Najbolje od svega mi je da sada mogu obući visoke pete a da pri tome ne izgledam groteskno, mogu obući tajice, a da u tome ne izgledam groteskno i mogu nositi malu torbu i (predvidljivo, ha?) ni s njom ne izgledam groteskno. E, to su stvarno benefiti! I dalje sam krupnija od ideala ljepote, ali djelujem mišićavo i skladno. A što je najbolje, osjećam se kao zmaj, mrvu čudna, ali zdrava i čvrsta. 🙂

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.