Naravno da možemo!

Prošlo je deset dana, a ja sam i dalje fokusirana na svoju temu: kako smršaviti. Na početku sam prilično zašokirala tijelo promjenom hrane i intenziviranjem treninga, iako sam i do tada zapravo pazila što jedem i vježbala četiri jutra u tjednu. Ali bila je to odlična noga u dupe, metabolizam se ubrzao, tijelo se na brzinu zategnulo, viškovi vode su otišli, a polako se počela topiti i masnoćica, osjetim  po tome kako mi je zakopčati hlače i raditi trbušnjake.

Drugi tjedan je na izmaku. Treninzi za ovaj tjedan su gotovi, bili su ubojiti, u najmanju ruku. Toliko ubojiti da na zadnji, u petak, nisam ni otišla. Zaspala sam večer prije u odjeći i sa šminkom na kauču i to usred slušanja jako zanimljivih podcasta. Zamisli kakav umor. A potom sam zaspala i na svoje jutarnje ustajanje u 5:20. Tijelo je bilo toliko umorno da je samo odlučilo spavati. A kad se takvo što dogodi, tad jednostavno odspavam, ionako ne bi imalo puno smisla ustajati. Očito sam se dovoljno natrenirala. A i prošetat ću ovaj vikend. Proljeće je stiglo preko noći i iz debelih minusa smo uskočili u debele pluseve. I sunčano je, to mi je najbolji dio. Subotnja šetnja oko jezera je dobro došla i ljudima i psu, a ako nas posluži vrijeme, nedjeljna će učiniti isto. 🙂 Izmjerila sam se i popunila tablicu, evo je tu: Tjedni napredak Fitka Vitka 2 pa bacite oko, ohrabrujuća je. 🙂

Volim se gibat, gibat

Plan za idući tjedan je tu: Tjedni trening Fitka Vitka 3 četiri dana treninga, tri odmora. Dan odmora znači da ne idem u teretanu, ali mogu prošetati, sjesti na bajk, istegnuti se. Ne moram, ali mogu ako me bude volja. Malo više pažnje ću posvetiti vježbama za trbuh i ruke, čini mi se da tu imam najviše posla. Nakon tri trudnoće i isto toliko carskih rezova, ostala mi je za uspomenu razdvojenost mišića trbuha, službeno diastasis recti. To se konačno polako popravlja, sve je manji razmak između lijevog i desnog snopa mišića kod pupka. Trbuh mi više ne poprima oblik trokuta kod podizanja trupa. 🙂 Mišići se približavaju kako se trbuh smanjuje i kako duboki trbušni mišići odrađuju puno posla. Postura mi se popravila, a i manje me bole leđa, vidiš koliko dobrih, a neplaniranih dobiti. 🙂

Hranjiva hrana

Hrana mi je ovaj tjedan bila sasvim OK. Planiranje jelovnika prilično olakšava stvar. Fora iz ovog tjedna, isti protein za ručak i večeru, mi je jako olakšala planiranje i pripremu unaprijed. 🙂 Jednostavnija logistika vodi do ispunjenijeg života, sretnije majke, sretnije djece, sretnijeg muža, sretnijeg života. Sve je povezano 🙂

Nije svaki dan ispalo sve po planu, ali, manje više sam se uspjela držati namirnica i rasporeda. U dane kada sam bila gladnija, uzela bih malo oraha ili badema za međuobrok. Kad mi je bilo zgodnije, zamijenila bih ručak i večeru, ili način na koji pripremam namirnicu, npr skuhala bih umjesto da ispržim. Sve u svemu, ukusno, zasitno i sasvim izdrživo. Salate sam jela u epohalnim količinama, nevjerojatnim. Najela sam je se kao da sutra ne postoji. Idući tjedan planiram vratiti dio mliječnih proizvoda. Ubacit ću kefir i jogurt, svježi sir koji ide u kruh te whey proteine. Vratit ću i dio voća, na primjer čašu smoothiea dnevno, ili komad voća uz kefir. Budući da ponovo uvodim namirnice koje sam na tjedan i pol izbacila, pripazit ću na količinu hrane, odnosno, jesti ću onoliko koliko sam gladna i paziti da se ne prejedam, kako ne bih šećerom i nekontroliranim unosom hrane zaustavila ovaj divan trend 🙂

Generalno, meni mliječno zapravo ne smeta mršavljenju, ali voće mi ga zna zaustaviti, ako ga jedem previše. U praksi to izgleda ovako, ako popijem čašu smoothiea dnevno, ne smeta mi, ako pojedem malu jabuku, ili malu naranču uz obrok, ne smeta mi, kao ni polovica velikog komada ta dva voća, lubenica mi ne smeta. Ali puno grožđa mi smeta, puno banana isto, puno trešanja isto. Grožđa i trešanja trenutno nema, pa tu ne vreba opasnost, ali banane obožavam pa ću njih konzumirati samo kroz smoothie da ne bi bilo nismo znali. 🙂 Od žitarica, vraćam zob, ni ona mi ne smeta, dodavat ću je u proteinski kruh, eventualno bih si mogla i kašu skuhati jedan dan ako stignem te ubaciti malo u proteinski shake. Sve je rečeno, zato baci oko, novi jelovnik je tu Tjedni jelovnik Fitka Vitka 3.

Što je žena bez ciljeva?

Stiže proljeće, zbilja me je štufala ova zima, ne mogu dočekati sunce i zelenilo kamo god se okreneš. I kratke rukave! <3 A tek balerinke. To je iza ugla, znaš? Trebamo uskladiti vlastite interese, odvagnuti je li nam važnije grickati keksiće i pojesti tortu sada i ovdje, ili pak dobro izgledati za mjesec dana kad se skinemo u kratki rukav, a tek za dva kad nam se i suknje i hlače krenu skraćivati. Bilo bi lijepo da nam onda jedini problem bude koji lak odabrati kad se naručimo na pedikuru. A naručit ćemo se, OK? <3

Ajmo stvarno vidjeti što su nam ciljevi, pa naći one za mjesec dana, one za tri, pa polugodišnje i na kraju godišnje. Ima li obžderavanja tortom na tim ciljevima? Nema? Torta je ovaj kratkoročni, impulzivni vražićak. I nju možemo jednostavno proglasiti kolateralnom žrtvom usklađivanja svojih vlastitih, važnijih, interesa. To su možda zdravlje, možda sreća, možda dobar izgled u ljetnoj odjeći, promjena karijere, promjena cijelog života, ne znam što ti je sve palo na pamet. Ali, što god da je, možeš. Sigurno možeš. Sve se uvijek može. Torta i keksi lete van, kako god okreneš.

Ja sam osoba koja se boji velikih ciljeva, užasno me plaše. I zato imam jako dobru taktiku koja mi pomaže prevladati strah i hrabro stati pred svaki cilj. Svaki svoj cilj po hitnom postupku narežem na male ciljeve, odmah. Onda razrolam svakog od njih lijepo na pod i razmislim što sve točno trebam poduzeti da do tog malog cilja dođem. Mogu li se dva od tih malih ciljeva voziti u paraleli? Mogu li tri? Ne gledam veliku sliku svaki dan sve dok me plaši, virnem tek jednom tjedno da vidim jesam li na dobrom putu i brzo spustim glavu nazad. Cijelo to vrijeme radim, radim, radim, vrijedno kao pčelica, ili magarac, kako tko voli. Učim, učim, učim, gledam ljude koji su u tome već sad uspješni, promatram obrasce, uvjete, uzroke, posljedice i polako slažem svoj cilj, malo provirim i vratim se slaganju.

Ali ja ne mogu, nemam vremena, nemam novaca i još generički izgovor broj 4

Nemoj sada pomisliti da ti nemaš vremena za sve to. Možda ti to ni ne misliš. Ali ja sam dugo mislila. Da nemam vremena. Nisam curka koja ima dvadesetak godina pa mogu sve, jer imam sve vrijeme svijeta, nemam ni mamu pri ruci da sve radi umjesto mene, nemam vojsku kućnih pomoćnica. Nemam. Imam 41 godinu, troje djece, muža, psa, stan u kojem svaki dan kao da grune bomba puna hrane, stvari i odjeće i rasprsne se komad po komad. I tetu Vesnu koja dođe napraviti generalku svako dva mjeseca, kad voda dođe do grla. Milijarde obaveza. Još toliko interesa.

Volim svoj život, ali on je, ako malo pažljivije pogledaš, suludi tetris na deset razina, svaka se razina u svakom trenutku mora moći uklopiti jedna u drugu. Moj život je malo noćnog sna puta dvanaest godina, koliko ima najstarije dijete, puno djece, razgovora s djecom, odgajanja djece, puno dnevnog razvažanja djece na aktivnosti koje razvijaju i obogaćuju njihovo tijelo, um i dušu, hrpe veša, punjenje i pražnjenje strojeva, dva kuhana obroka za obitelj, smijeh i suze, zdravlje i bolesti, najveće sreće, najtanji živci, šaka suza vrića smija. Pa onda red posla, red zabave, red učenja, red čitanja, redovi šarenog, začvoranog, čupavog, udobnog, ali prepunog života. 🙂 Padneš, digneš se, padneš, digneš se, padneš, digneš se…

Ukratko, sve moje vrijeme je već zauzeto, premorena sam ionako, previše obaveza imam i bez ove ludosti. Mogla sam unedogled čekati da život prohuji pored mene, ne čekajući me, ili naći način. Pa sam stvorila novo vrijeme, uzela sam malo od sna, puno od suvišnih trošilica vremena i evo ga, volja je tu, vrijeme je tu, a na početku sam našla i pomagače koji su me pogurali i bez kojih ne bih imala tako dobar zalet. Ali dio procesa je i preuzeti svu odgovornost za sebe i svoj život, napravila sam to u trenutku kad sam bila sasvim sigurna da dalje mogu sama.

Ako misliš čekati idealno vrijeme shvatit ćeš da jednostavno nikad nije idealno vrijeme. Ako tako gledamo nikad nije vrijeme ni za što. Nikad nije vrijeme za sebe, ni za knjigu, ni za odmor, ni za putovanje, ni za drugo dijete, ni za novi posao, ni za kupnju stana, nikad nije dobro vrijeme. A zapravo, većinu vremena je dobro vrijeme, u ovih 40-ak godina vidjela sam i boljih i lošijih vremena i realno, malo toga je bilo strašno nepovoljno. Nije uvijek sve rože i fiori, ali rože i fiori su ionako stav, reakcija koju biramo, state of mind, odluka da ćemo biti sretni.

Jednom kad shvatiš da te nije naljutio muž, mama, dijete, budala u autu ispred, ili šef, nego da si se sama naljutila, da si sama odlučila imati baš tu reakciju, ti si na samo par koraka od krova svijeta. Mi biramo. Biramo sve. Naša stvarnost je ionako subjektivna stvar, svijet je točno onakav kakvi smo mi sami. Dobre vijesti za nas su da se um može istrenirati, da se novi neuronski putevi mogu utabati. Pa kad svijetom kročiš sijući sreću, ti vidiš samo sreću. I sam si sebi i nagrada i sudbina. U najboljem smislu.

Onda, kako smršaviti?

U svoj tetris život sam dodala jedanaestu razinu, jer sam tako htjela, jer sam jedan dan shvatila da nikad više ne želim mršavjeti. Da ću sad jednom zauvijek smršaviti. Jer jednostavno, ako znam i mogu sve drugo naučiti i napraviti, onda mogu i smršaviti. Pa valjda netko zna kako smršaviti i u tome mi može pomoći. Koliko god glupo zvučalo.

Jednostavno, odlučila sam kako hoću biti vitka. I to je to. Dodaš razinu, vidiš što ti sve treba za to postići. Malo promisliš i zaključiš da su to vježbanje i prehrana te briga o psihi, te tri stvari. OK, ajmo razrolat vježbanje: ne znam ništa o tome, idem kod nekog tko zna, želim da me nauči vježbanju i da me za početak vodi kroz proces. A sama moram odraditi sve to vježbanje, kao da mi život o tome ovisi, a u jednu ruku to je i istina, zar ne?

Iduće? Aha, hrana. OK, očito trebam paziti što jedem, opet me netko treba naučiti jer se slabo snalazim u moru proturječnih informacija i malo me pratiti kroz taj proces. Sama moram svaki dan sebi pripremati obrok kakav bih radila nekome koga najviše volim, to je najmanje što mogu učiniti za sebe, tetošiti se zdravim obrocima. Treće? Psiha i usklađivanje sebe sa svojim vlastitim životom na deset razina, a da ne puknemo ni sustav ni ja. Kada se jedan dio sustava promjeni, cijeli sustav se promjeni i treba jedno vrijeme uložiti posebnu pažnju na to da se sustav, takav nov i promijenjen, harmonizira i da opet počne uigrano funkcionirati, samo ovaj put bolje jer je jedan njegov dio sretniji nego do sada.

I vjerovala ili ne, to je to. Iza toga ostane samo uporan rad na ostvarivanju cilja. Kad ga dosegneš, tvoja nagrada je održavati se na tom novom, za tebe dobrom mjestu i osvijestiti zašto si morala proći sav taj put. Da ga nikad više ne bi morala prolaziti.

O uzrocima i povodima

Kad postaneš roditelj, prođeš fazu preispitivanja svog odnosa s vlastitim roditeljima, to je dio puta. Slično je i kad skidaš kilograme, prolaziš fazu propitivanja sebe samoga, bliskih odnosa, uvjerenja, obrazaca po kojima djeluješ. Smatraj to darom i potrudi se saznati kako si se našao tu gdje jesi, koje su te odluke dovele tu gdje ti se ne sviđa biti i što trebaš činiti da odatle odeš u željenom smjeru.

Kojih se loših obrazaca, odnosa, razmišljanja i utabanih neuronskih puteva moraš riješiti? Što želiš reći na glas i kome? Što nikad više ne želiš sebri priuštiti? Svega se tu nađe. 🙂 Vidjet ćeš koje odnose trebaš promijeniti, što je to što si radila, ili si propuštala raditi, a što je rezultiralo time da tvoje tijelo krene nakupljati rezerve koje mu ne trebaju. Svašta vidi onaj koji želi vidjeti. To je dar, prihvati ga i pogledaj. A onda analiziraj, izvuci zaključke, zapamti ih, promijeni to što trebaš promijeniti, odi i ne okreći se i djeluj svaki, svaki, svaki dan.

Radi, radi, radi, vježbaj i treniraj mozak, nove staze će se uskoro uhodati, a stare će lagano obrasti u makiju. One će zauvijek ostati tu negdje, ali ne više kao tvoja staza nego tek kao podsjetnik na to koliko si daleko došla. Ako ti se čini da to ne možeš sama, nađi pomoć, baš kao i za trening i za prehranu. Nađi psihoterapeuta, life coacha ili drugu stručnu osobu koja će ti pomoći. Možda sve to možeš s lakoćom odraditi, a možda ti netko ipak treba pomoći i usmjeriti te kroz proces, vidi sama.

I zapamti

Sve što trebaš, već imaš. Jedino što je zaista važno je naći svoju iskru. 🙂 Nakon toga posložiti ciljeve u glavi, potom na papiru, rastaviti ih na manje korake i zapisati svaku akciju koju trebamo poduzeti dnevno, tjedno i mjesečno da nam se taj mali i veliki cilj ostvare. I potom raditi, raditi, raditi. Jednom tjedno vidjeti gdje si i krećeš li se u dobrom smjeru, dobrom brzinom. I nastaviti raditi, raditi, raditi.

Isto je, želiš li biti vitka, ili doktorirati, ili otići na Južni pol, ili postati vrhunski stručnjak u bilo čemu. Na kraju je cijela mudrost u svrsishodnome radu. Dakle, možeš, što god si zacrtaš. Što je deset, petnaest ili dvadeset kilograma prema tebi, sposobnoj za najveća djela. Malo mudrog rada i nešto vremena, ništa više, baš ništa.

Želim nam baš sjajan tjedan na svim razinama 🙂 Javi kako ti ide 🙂

6 thoughts on “Naravno da možemo!

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.