Kako smršaviti kad si Šećerko

Sve je bilo pomalo naopako ovaj tjedan. Najstarija je bolesna, a ona gotovo nikad nije bolesna. Mene je glava boljela dva dana, u utorak i u srijedu. Čini mi se da sam brzinski pregrmila virozu koju sam od nje pokupila. U srijedu mi niti tableta protiv bolova nije pomogla i u 22 sam već bila u krevetu i spavala. Četvrtak ujutro sam kampirala s Najstarijom kod liječnika, a u petak mi se osmjehnuo isti takav scenarij podebljan za laboratorijske pretrage. Djeca su mi bolesna, jedna za drugom valjda već mjesec dana. Svako par godina nas to zadesi. Fizički i psihički iscrpljujuć period. Imam osjećaj da mi je glava stalno pod vodom i da tek tu i tamo uspijem uloviti malo zraka. Znam da stiže proljeće i da će uskoro biti puno bolje pa gazim dalje kao da vidim svjetlo na kraju tunela. Toplo se nadam da se krug sad zatvorio i da smo gotovi. Stvarno više ne bih. 🙂 Pa lijepo molim za malo milosti, kratku pauzu ili kraj ovih nadljudskih napora u vidu prestanka svih boleština. Zahvaljujem unaprijed i obećajem da ću cijelo to vrijeme koje će se osloboditi korisno uložiti. 🙂

Bez obzira na bezobziran tjedan na izmaku, evo mjera koje su opet nešto pale. Nije puno ali čovjekicu veseli. I to najviše s ruku, opet. Lajkam! <3 Nije loše za tjedan sa samo tri odrađena treninga, a u kojem sam vratila i voće i mliječno. Idući tjedan opet na red dolazi stiskavac: tu je trening, a tu jelovnik, zavirite. Sažetak plana za četvrti tjedan glasi: Drži gaće! 🙂

Tri stupa svakog plana, pa i onog drugog

Sve moje akcije za boljitak vlastitog fizičkog izgleda, zdravlja, a posljedično i psihičkog stanja pale su ovaj tjedan u drugi plan. Pod drugi plan mislim zaista drugi plan, ne nepostojeći plan. Dakle, vrijeme obroka je bilo malo fleksibilnije shvaćeno, jelovnik sam pojednostavnila, nisam se držala svakog slova i zareza. Ali isto tako nisam odlučila otići u pekaru i kupiti burek. 😀 Ni pizzu, kroasan, krafnu. Nisam otišla niti po ćevape. 🙂 Iako bih u teoriji i mogla, vidiš, vidiš. Samo s ajvarom i lukom. I salaticom. Note to self: odvedi se na ćevape kad svi ozdrave! No, za sad ništa od navedenoga. 😀 Jela sam i dalje hranu koja mi godi, i dalje sam se kretala i išla na treninge kad god sam sama bila zdrava.

Jer kao prvo reda mora biti. Volim red, dobro se osjećam od reda, volim organizaciju, sustave, ili sam jednostavno odrasla (kaže li se odrasla ili ostarila? :)) i postala čangrizalo, tko će ga znati. Uglavnom: RED! <3 😀

Potom disciplina kao poštovanje i ljubav prema samoj sebi, njezin najviši oblik. Kad sam od sebe uspijevaš dobiti najbolju verziju, u bilo kojem smislu. Kad ispoštuješ ono što od sebe tražiš. <3

A onda još i struktura. Struktura čovjeku treba kako bi se snalazio u vlastitom svijetu i tu bio miran, na sjajan način miran. Treba odraslome kao i djetetu, stvari moraju biti predvidive kad ih se oguli do bazičnih stvari. Doručak, ručak, večera, trening, spavanje. Računajte da je i šjor Maslow tako mislio, kad je pred svijet stavio hijerarhiju potreba. A njega se još uvijek citira i još uvijek je aktualan. Dakle, dno naše piramide je zadovoljavanje fizioloških potreba, a to je naš strukturiran dan, tjedan, život. Oko te strukture pletemo sve svoje ostale aktivnosti, misli, život.

Deset mjeseci života naglavačke

15. ožujka slavila sam deset mjeseci novog životnog stila. Stvari se nisu odvile brzo, ali jesu temeljito. Novi obrasci ponašanja su moji novi đirevi. Novi đir mi je vježbanje u 6. Tome se više uopće ne čudim. Kao, sad mi je nenormalno vježbati u 4, tko vježba u 4? Samo frikovi, mislim, tko normalan? A u 6 vježbaju skroz normalni pojedinci, ono, sasvim normalni pojedinci, oni koji nisu imali kad vježbati pa su našli vrijeme, izmislili ga. Puna ih je teretana svako jutro. A sad mi je to toliko dobro da mi niti jedno drugo vrijeme više ne odgovara. Trenutno se ustajem oko 5:20, otprilike. Sad kad se sat pomakne, još malo zatopli i izbacim stol i stolice na terasu, vraćam se divnom običaju koji sam usvojila lani, kad sam tek krenula kod svoje Danijele na rekonstrukciju života. Ustajat ću najkasnije u 5 da prije treninga popijem kavu, pogledam svitanje, poslušam ptice. Sve se nadam da se kvartovske vrane sa svojim kreštanjem neće uključiti u taj moj jutarnji ritual. 🙂 Stavit ću vam sliku (koga lažem, štufat ću vas tim slikama :D) kad ta moja jutarnja higijena uma uz kavu i lješkarenje na terasi otpočne. Jedva čekam.

Ako si bolesna odmoriš, nismo lude, ali čim se osovimo na noge, evo nas nazad. Jer volimo same sebe, a i svijet na koji utječemo svojim postojanjem, kako bliske ljude, tako i one čiji život tek okrznemo. Ovaj tjedan su mi se opet splele okolnosti, malo sam ih rasplela, dovoljno da se promigoljim i nastavim svojim putem. A kad sam u dilemi ustati ili odustati, preletim kroz ovaj set misli: Ako ustanem, vrijeme će proći, ako odustanem, vrijeme će isto proći, bit ću sretna što sam ustala, bit ću potištena što sam odustala, a za dva mjeseca ustajanja ću biti puno sretnija osoba nego nakon dva mjeseca odustajanja. Na noge lagane!

Ako me rastura glava, naravno da neću otići na trening, skuhat ću si čaj, otići rano na spavanje, ali preksutra je opet novi dan, dan iza toga isto. Ništa ne traje zauvijek, ni loše ni dobro, samo promjena je konstantna. Ranije u životu me promjena znala užasavati, a sada, sada volim promjene i uživam u njima. I bez obzira na vanjske okolnosti, držim svoju ravnotežu. S vremenom primijetiš da ništa ne zaustavlja protok vremena, koliko god se ti grčevito trudila zaustaviti promjene i zadržati se u sigurnim lukama. Vrijeme i život idu dalje, s tobom ili bez tebe. Od sebe nikada ne bježiš, pa iskoristi to za pozitivu, ti budi svoja najdraža sigurna luka. Na taj način, svejedno je gdje se sidriš.

Pet kuna za kilu

Neki ljudi nisu osjetljivi na šećer, neki drugi jesu. Ja sam ovaj neki drugi. Sama sebi tepam da sam Šećerko. Želiš li znati više o temi proguglaj sugar sensitivity. Nova hrana me veseli, ali na neki zdrav način, ne na isti način na koji su me veselili keksi, peciva, kolači, torte, Milke od 300 grama, nastavi niz. Nema tu neke velike strasti. 🙂 Ali nova hrana me čini sitom dugo vremena, ne napuhuje me, ne prošetava mi šećer u krvi gore-dolje, ne skladišti i što treba i što ne treba u masne stanice, ne čini me ovisnom, nemam žudnje za hranom, ne tješi me. To je samo hrana. Ništa više od toga. Hrana, točka. Nije legalna droga, nije zamjena za razgovor s prijateljicom, nije partner, nije bijeg, nije zamjena za ispunjen život, nije skrovište u igri skrivača od života. Nije zamjena za ljubav, nije zamjena za, da prostite, poslati u vražju mater ekipu koju trebate tamo poslati (pošalji ih hitno). Hrana koja glumi da je više od hrane je samo neki fejker koji tvrdi da je hrana, natrpan šećerima koji se u tvom i mom mozgu kopčaju na receptore na koje se trebaju kopčati hormoni koje naše tijelo tumači kao stanje istinske sreće. Čokolada nije sreća, ona glumi sreću, ravnih deset minuta dok te inzulin koji jurne u krv kad je pojedeš ne nokautira. Krasna sreća. Osoba koja nije osjetljiva na šećer će se sad počešati po glavi i dići obrve u čuđenju. Ona druga, slična meni, će se prepoznati.

Daj šansu sama sebi. Dala bi svakome šansu, a prema sebi nemaš baš puno milosti i obzira, je li tako? Hajde, napravi iznimku, budi empatična sama prema sebi. Možeš uklopiti novu hranu i novu fizičku aktivnost u svoj vlastiti život. Nije jednostavno, ali je izvedivo, nije savršeno, ali savršenstvo ionako ne postoji. Nije lako, ali ništa vrijedno u životu nije lako dostižno. Nije brzo, ali je zauvijek, nije bez žrtvovanja, ali žrtvovati sebe šećeru je pak potpuno besmisleno, zar ne? Kad jednom to vidiš ovako ogoljeno, ti više nikad nećeš biti rob šećera. Jer to si, rob šećera. Šećer. A jebote (pardon my French), da je bar nešto, nešto strašno što čovjek zamišlja da će ga doći glave, nego šećer. Pet kuna za kilu. Stvarno? Smiješno, je l’ da? Činjenica da te šećer vodi na kratkoj lajni.

Kako smršaviti ako si osjetljiva na šećer?

Dobra vijest za tebe i mene, Šećerko, je da se fizičke ovisnosti možeš riješiti u četiri dana, toliko tijelu treba da prestane tražiti šećer i prebaci se na tvoju masnoćicu, a psihička se isto da riješiti s vremenom, pokušajima i pogreškama, učenjem iz vlastitog iskustva, korekcijom ponašanja, ponovnim pokušajem, ponovnim učenjem, sve dok ne dođeš do toga da čuješ tijelo i prije nego što progovori i sama kreneš raditi najbolje izbore za sebe. To ne znači da se nećeš poskliznuti i pasti. Jedino, ovaj put ćeš znati da je to normalno, ustati se, popraviti krunu, polijepiti flastere po koljenima, otresti prašinu s odjeće i nastaviti dalje svojim putem.

Jer nema utrke, nitko ne mjeri vrijeme, ne broji minuse ni pluseve. Sama si u tome. Svatko živi svoj život, svatko ima svoj set životnih mrkvi i batina, nečija sredina puta je različita od tvojega početka. Nečiji početak je različit od tvog početka. Ne uspoređuj se. Referentna točka si ona ti od jučer. Budi bolja od Tine, Nine, ili Bepine od jučer. Ako se zoveš Tina, Nina, ili Bepina. :D. Budi korak ispred te frajerice. Svaki mjesec postavi ljestvicu malo više. I kad si sigurna da si dobro i da će sve biti u redu, kad više ne budeš u grču, kad dani budu puno ljepši, kad se problemi učine rješivijima, cilj dostižnijim, pomozi nekome drugome. Veselje koje ćeš sebi pokloniti pomaganjem je čista sreća, na kilograme. A i podsjetit će te odakle dolaziš i koliki veliki put si prevalila do sada. Jako dobar osjećaj.

A zasjat ćeš i na svim ostalim područjima, jer jedno uvijek vuče drugo, sve je uvijek povezano. Bolje ćeš se hraniti i trenirat ćeš pa ćeš se početi bolje osjećati, bit ćeš zdravija i bolje ćeš izgledati. Nakon toga ćeš biti sretnija jer te hlače ne stišću i svako toliko staneš u neku odjeću za koju si već prestala gajiti nadu. Bolje ćeš se organizirati, jer ovo pojavljivanje same sebe na listi prioriteta zahtjeva novu razinu organizacije. Naučit ćeš iskoristiti svaki minut i optimizirati procese. Onda ćeš to prenijeti i na učenje, posao, obiteljski život, cijeli svoj svemir. I sve će nekako početi bolje funkcionirati. Potom ćeš zaključiti da imaš vremena za još nešto novo u svom životu, a i vjerovanje da možeš uspjeti u svemu čega se prihvatiš. Možda ćeš se upisati na tečaj fotografije, možda na yogu, možda ćeš odlučiti opet studirati, upisati MBA, doktorat, napisati knjigu, izrađivati čipku, uzgajati pse, proputovati svijet, pokrenuti svoj vlastiti posao, zasnovati obitelj… Nemam pojma, ti mi reci. Čovjek može sve što poželi, sigurna sam u to. Ponekad je potreban samo mali korak u dobrom smjeru koji će zakotrljati lavinu. I onda neće biti pitanje mogu li ja smršaviti, nego, što još sve mogu postići kad već mogu smršaviti, a uvijek sam vjerovala da ne mogu. Tko zna što ćemo sve otkriti i ti i ja.

Ja sam trenutno u fazi da se bojim svojih ideja. 😀 I to je OK. Takva sam. Čekam da mi koljena prestanu klecati pa idem dalje. Pritom, moj najgori neprijatelj sam ja i sama sebi idem na živce jer doslovno u svojim mislima panično trčim u krug, držeći se za kosu i vrišteći. Plaše me vlastite ideje. Ali dobro je da me plaše, jer to znači da sam iskoračila iz svoje comfort zone i sad skupljam rasutu hrabrost s poda. 😀 Istovremeno vjerujem da mogu sve što mi padne na pamet, ali sam dovoljno racionalna da kužim kako odlazak na Columbiju kako bih studirala trenutno ne drži vodu (kad je vrijeme da odustaneš od mladenačkih snova?). 🙂 Ali ima ih puno koji bi držali vodu da se ne bojim. Zamisli što bismo sve i ti i ja postigle kad bismo se kao Janica bacale na glavu. 🙂 Pročitala sam danas da sumnja ubije više snova nego neuspjeh. 🙂 Kako prigodno. Prave smo frenemies same sebi ponekad.

Ti i ja, Šećerko, možemo što god hoćemo

E sad, kad smo došle do ovih strava sfera života, daj ti meni reci, hoće nas zbilja taj neki šećer zaustaviti? Šećer će nam podmetati noge? Ili e-broj ubačen u okruglasta rumena peciva koji znači miris predivnog božanstvenog užitka? E pa, samo to stoji između nas danas i nas sutra. A koprena šećerne izmaglice se skida u samo četiri dana, vježbati se nauči u mjesec i pol, dva. Novi životni stil ti se uvuče pod kožu toliko da ga uopće ne planiraš odbaciti ni zbog koga. A nekmoli zbog tijesta i šećera. Zašto bi najdivniji život na duge staze prodala za deset minuta užitka u jelu nakon kojeg ionako slijedi dva-tri sata dna, jer tako je to na šećernom roller coasteru. Nema besplatne vožnje.

E sad, isplati li se platiti Milku od 300 grama svojom najboljom budućnošću? Paaa, mislim da ne dolazi u obzir. Bit ću zdrava, snažna, vitka i uspješna u svemu čega se prihvatim. I znaš što, to isto možeš i ti. Možeš i kad pada kiša, kad je snijeg do koljena, kad si na godišnjem odmoru, kad ti je stres na poslu, kad si na porodiljnom dopustu, ili nezaposlena, kad si tužna, napeta, sretna, voljena, usamljena, kad možeš sve, kad ne možeš baš ništa, kad je vruće, kad ti je tlaka, kad ti je fjaka, kad ti se baš ne da. Uvijek, baš uvijek možeš. Odredi minimum ispod kojeg ne ideš. Kod hrane, fizičke aktivnosti, prijatelja, ljubavi, posla, na važnim poljima. Drži se svog minimuma, njeguj svoje granice, jer ako ih se ti držiš, ljudi iz tvoje okoline će ih s vremenom također krenuti poštovati. Bit ćeš sretnija u svojoj koži. A sustav će se uhodati i s novom verzijom tebe. Ti imaš pravo biti sve što možeš biti, nitko ti to ne bi trebao htjeti oduzeti. A kamoli pokušati.

Sjeti se kako kaže Dr. Seuss u divnoj knjižici za djecu svake dobi <3 Oh, the Places You’ll Go!

“You have brains in your head.

You have feet in your shoes.

You can steer yourself

any direction you choose.

You’re on your own. And you know what you know.

And YOU are the guy who’ll decide where to go.”

Ili pak gall. 🙂 Izbor je na tebi, sve alate već imaš, sama odlučuješ. <3 Kreni! Korak po korak. Možeš. Držim nam fige! <3

4 thoughts on “Kako smršaviti kad si Šećerko

  1. Sumnje su naši podli izdajnici…
    piši i dalje, sedmi sam dan bez šećera, tijesta, kruha i mlijeka. Pijem jogurt.
    ima nas tako frivolnih i sebeugađajućih, perolakih,koji ćemo uvijek u onom eksperimentu pojesti kolačić odmah.
    Milka od 300g mi je još privlačnija od svega. Nema sutra, zato mi tvoj blog redovito podiže motivaciju i moral.

    1. Bravo, Mirna 👏🏻👏🏻👏🏻 S vremenom će postati lakše. A do tada, vizualiziraj kako te 5 kuna drži na kratkoj lajni. Meni je to, rekli bi Englezi, mindblowing 😂😂😂
      Kad padneš, digni se i dalje svojim putem 🎀
      💜 Ines

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.