Ponekad se treba i odmoriti

Za promjenu, tjedan je bio potpuno lud. 😀 Sve sam stigla obaviti i sve je bilo na vrijeme, ali to sam uspjela neprestano jureći s jedne strane na drugu i ne razmišljajući puno ni o hrani, ni o vježbanju. Srećom, sustav za hranu i vježbanje postoji, ne propitujem ga i dobro je uhodan jer bi ova jurnjava bila klasičan okidač za lošu hranu i nepronalaženje vremena za vježbanje. Ne volim to kad nemam odmora ni mira, a život mi je uglavnom takav. Zato objema rukama grabim dragocjene trenutke kojima sama određujem tempo i uživam u njima potpuno svjesno i pažljivo, kao u malim svečanostima. Rijetki su trenuci odmora i opuštanja. Ako ih ne slavim, prođu neopaženo, a umor i zasićenost obvezama mi zasive život. Znam, jer ranije nisam obraćala pažnju i nisam slavila. Ovo svjesno življenje u trenutku napuni čula bojama i mirisima i smijehom. Sivilo nema puno šanse. Lijepo je biti potpuno uključen, usporiti vrijeme i upiti trenutke, slike, geste, osmijehe u djeliću sekunde. Takvih je isto bilo ovaj tjedan, napunili su baterije. Za kraj tjedna smo nestali iz grada i šmugnuli na svoje selo. Divno je nakon dugotrajne užurbanosti konačno usporiti, ne juriti, na par dana samo postojati, osvijestiti disanje, ljepotu prirode i općenito radost života, onu iskonsku. <3

Eto, to je emotivni doživljaj tjedna. Fizički je takav da padam s nogu, da sam umorna od konstantne jurnjave i nespavanja. Od četvrtka spavam kao začarana, od umora i konačnog otpuštanja stresa. Sludila me malo promjena sa zimskog na ljetno računanje vremena i činjenica da se moram ustati u 4:20 po dojučerašnjem vremenu, a prije sedam dana sam ismijavala vježbanje u 4. Sedam dana kasnije, čini mi se da se polako navikavam. Jela sam koliko sam i kada sam stigla, trudila sam se pripremiti ono što sam isplanirala. Neke dane sam ostvarila plan 100%, a i druge sam bila u okviru poželjnih namirnica, samo nije bilo sve do zadnjeg slova i zareza prema planu. Sve skupa neloše. Prezadovoljna sam što plan uopće postoji, što okviri postoje, što granice postoje i što ne postoji šansa da nismo znali. 😀 Pa ako nije piletina iz juhe i povrće i salata, je neko drugo meso i salata. Ni u kom slučaju nije pizza, burek, smoki, čips, čokolada i dvije fete torte od sira. 😀 Opet je otišlo par centimetara, negdje više, negdje manje. Čudno je to kako nakupljene masnoće odlaze u valovima, danima ništa pa onda odjednom par centimetara. Jedan tjedan s jedne točke koju mjerim, drugi tjedan s druge. Događa li se i vama isto?

Idući tjedan putujemo, plan je jesti nešto što je u okviru poželjnoga, a što će biti dobavljivo i izvedivo. Dio hrane nosim sa sobom (moj muž to najviše voli :D), tipa jaja, proteinski kruh, jogurt, orašasti plodovi, proteini. A za ručak ću jesti što i moji ostali putnici, sve osim priloga. Najjednostavnije moguće, meso, jaja ili riba uz salatu. Ako uspijem uloviti juhu ili varivo, mrak. 🙂 Danijela mi je poslala par svojih dvadesetominutnih treninga pa oko toga ne brinem, svaki dan ću naći toliko vremena za vježbanje. Realno, mogla bih ja to i propustiti, nahodat ću se svaki dan, bit će mi dosta aktivnosti, ali u tom slučaju ću liti gorke suze kad se od idućeg ponedjeljka budem vraćala u trening, a to mi je antipatičnije od vježbanja na putovanju. Biram manje zlo. 🙂 Tu su vam mjere, jelovnik i plan treninga pa zavirite u maksimalno pojednostavljen tjedan.

Želim nam dobar tjedan i puno odmora!

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.