Pitanja i odgovori

Neka pitanja se stalno ponavljaju pa ću odgovoriti na par najčešćih, možda te preduhitrim. Evo ih, pitanja i odgovori o mršavljenju! 🙂

Zašto jedeš toliko jaja?

Jedem tri jaja dnevno, najčešće. Razloga je više. 🙂 Za početak, nutritivno mi odgovaraju bjelančevine i masnoća. U kombinaciji sa zdjelom salate, idealan obrok za mene. Zasite me pa satima nisam gladna. Ne prošetavaju mi šećer u krvi, time mi pomažu u mršavljenju, nemam napadaje gladi, a i raspoloženje mi je stabilno. Ne manje važno, jako volim jesti jaja, naročito na oko, tako da su mi jaja i inače omiljeni doručak. 🙂 Jutros sam nakon dugo vremena za doručak popila proteinski shake i cijeli dan mi je sve nekako naopako. #zivaistina

Zašto vježbaš u 6 ujutro (pobogu, ženo)?

Hvala ti na tom pitanju (demagogija 2.0). Vježbam u 6 ujutro zato što je to jedino vrijeme koje je uvijek samo moje. To je moje vrijeme za san. I ja ga se svjesno odričem kako bih otišla odvježbati sat vremena. Sve ostalo vrijeme u danu, ili nije moje, ili sam tada preumorna za vježbanje. Računaj da u dan trebam zgurati poslove, nešto učenja, pripremu obroka, obavljanje svih sitnica za obitelj i pobrinuti se za troje djece sa svim njihovim aktivnostima.

Navečer iza 21 h, kad kuća konačno utihne, sam preumorna za odlazak u teretanu, ma nisam u stanju ni disati kako treba. Puno mi je lakše otići u teretanu ujutro. Relativno se dobro naspavam i dok se ni ne snađem smuljam samu sebe i noge me same odnesu u lokalnu teretanu. Na početku mi je bilo koma. Nisam jutarnji tip. Nisam nikad ni bila, otkad znam za sebe uvijek sam bila sova.

Ali čovjek sve može izvježbati pa tako i ustajanje u 5:00 ili 5:20. Dan je beskrajno lijep kad ga započneš u 5. Ujutro svi spavaju, ljudi, pas, susjedstvo. Ako se ustanem dovoljno rano mogu popiti kavu prije treninga što je plus i za trening i za stanje uma. Dok se vratim doma oko 7:10, s kruhom (za djecu, naravno) ljudi se polako izvuku iz postelja i dan počne. A ja sam već gotova s treningom za taj dan.

Doručak, tuš i drugi dio dana počinje. A nije još ni 8. Dodatna 2-3 sata dobro iskorištenog vremena. Kad se premorim od tog ritma, tijelo me samo pošalje na spavanje u 21 h. Ili me pošalju ljudi koji ne mogu slušati moje umorno cendranje. 🙂

Kad misliš stati (pobogu, ženo)?

Paaaaa, kad budem zadovoljna odrazom u ogledalu, centimetrima u struku, brojem komada odjeće iz ormara u koje stanem i količinom potkožne masnoće koju mogu uhvatiti prstima. Onda ću stati i usporiti. Jest ću više voća, dopustiti si povremene izlete u hranu koju sada izbjegavam. I dalje ću vježbati i paziti na prehranu, ali opuštenije. Ovo je sad stil života i ne pada mi na pamet odreći ga se, samo ću ga mrvicu modificirati.

Moram li i ja, ako želim smršaviti, jesti i vježbati kao ti, a ne odgovara mi?

Ne, ti trebaš jesti ono što tvom organizmu najbolje odgovara i osluškivati odgovore svoga tijela na hranu koju mu nudiš i trening kojim ga opterećuješ. Meni jako odgovaraju proteini, masnoće i povrće, dobro mi djeluju na psihu i tijelo. Puno ugljikohidrata iz voća, ili pak riža i krumpir, mi uspore mršavljenje ili ga zaustave, a tjestenina, kruh, slatkiši, keksi i kolači me rasture i udebljaju u tri dana. Takva sam.

Trebaju mi i intenzivni treninzi i šetnje. Prvima budim metabolizam koji mi se inače vuče kao kornjača kojoj se baš nikamo ne žuri, a drugima umirujem prebučan um i dovodim se u svakodnevnu ravnotežu. Na početku mi je ravnoteža predstavljala izazov, no sad sam konstantno u balansu i jako rijetko iz njega izletim. A kad izletim, frcaju iskre na sve strane (zato svi ukućani teže mojoj ravnoteži i trude se ne ometati je).

Nađi dobar omjer kvalitetne hrane koja te hrani (a ne okida ti prejedanje samo zato što je fino, ili ti je dosadno) i vježbe od koje se osjećaš živom. Jedi dovoljne količine, gladovanje je kontraproduktivno. Ne žuri. Ni Rim nije izgrađen u jednom danu. Ključ je u dosljednosti, svaki dan iznova odlučuješ kako želiš provesti ostatak života. Skroji ga po sebi, sve ostalo je manje udobno.

Što kad malo zastranim i pojedem kolač, burek ili pizzu?

Ništa. Ustani se, otresi prašinu i kreni dalje. Cilj znamo, put znamo, nastavi sa životom. Što drugo? Proglasiti da je sad sve ionako propalo i nastaviti s lošom hranom i nevježbanjem zato što si jedan dan pojela komad kolača ili dva dana propustila trening? Stvarno? To je jednako glupo kao da prestaneš prati zube ostatak života jer su ti neki ostaci hrane zapeli među zubima pa pomisliš da je ionako sve gotovo zauvijek. 🙂 Smiješno ti je, ha? 🙂

Stvarno uspiješ držati takav ritam (pobogu, ženo)?

Većinom ga uspijevam držati, ali ponekad baš i ne. Zna biti jako frustrirajuće u danima kad imam puno obaveza od jutra do mraka i kad takvo stanje traje tjednima, ili kad su djeca bolesna jedna za drugom pa i to potraje tjednima. Najvažnije mi je imati svoj ritam visoko na listi prioriteta i sama se jako dobro brinuti o svojoj hrani, odmoru i treningu.

Čak ni to ponekad ne pomogne. Tada odustanem od savršenstva i metodom daj šta daš pokušam napraviti najbolju moguću verziju provedbe plana. Srećom, to nije tako često i uglavnom se uspijevam nekako provući. Ovaj tjedan sam imala baš takvu situaciju i izvlačila najbolje što se dalo izvući iz dana pretrpanih obavezama, predavanjima, skupljanjem papira, ispunjavanjem beskrajnih tablica, trčanjem s jedne obaveze na drugu. Laknulo mi je kad je konačno stigao vikend.

Ovaj tjedan sam vježbala samo dva puta, na predzadnji trening se nisam uopće uspjela ustati od umora, a zadnji sam si sama otkazala večer prije, nije imalo nikakvog smisla mrcvariti se. Puno posla, puno stresa, malo vremena za san. Jela sam malo van plana, ali u okviru poželjnoga, jer ga se nisam stizala sto posto držati, a većinu dana sam presjedila jer nije bilo druge opcije. I takav tjedan dođe. Ali ono što je važnije, prođe. A ja sad polako nastavljam dalje u revijalnom tonu. Sutra ću na pješački izlet, a i za utorak će se smisliti neka aktivnost. Život ide dalje, idem i ja.

Što te motivira već godinu dana?

Sad stvarno više ne znam što me točno motivira. Postalo je dio mene, čista navika, način života. Želim nastaviti živjeti ovako zdravo, aktivno i u dobroj formi i ne želim se vraćati na staro. Na početku mi je trebala izvanjska motivacija pa sam ciljano pratila ljude, blogove i stranice koje su me inspirirale. Sada to i dalje volim činiti i dobro mi dođe, ali nije mi presudno, moja motivacija dolazi iznutra. Želim biti zdrava, vitalna i u dobroj formi. Želim vidjeti što još sve mogu dobiti od sebe i svog života. Želim biti dobar primjer svojim kćerima, želim biti u najmirnijem miru sama sa sobom. Zaspati sretna, probuditi se sretna. Do toga dolazim kroz hranu i fizičku aktivnost. I to je to. Pa kako onda ne biti motivirana? 🙂 Kraj priče. 🙂

Koje voće ti najmanje smeta mršavljenju?

Jagode! <3

Jesi li našla nekoga da ti napravi aplikaciju za mjerenje napretka kroz volumen?

Nisam. Ako je ti možeš i znaš programirati, javi se! 😉

A gdje su ti tablice danas, ha?

Evo ih: mjerenje, hrana, trening. Napretka u mjerenju nema, niti milimetra, nigdje (kuku-lele), ali ovaj tjedan je dobro što ne nazadujem od silnog sjedenja, netreniranja i stresiranja. Bit će bolje idući tjedan. I daj se i ti malo odmori s vremena na vrijeme, pobogu, ženo. 🙂

Do čitanja! 🙂

 

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.