Sreća prati hrabre

Prije nego se baciš na čitanje, ajde skuhaj kavu, čaj, kakao, što već uživaš piti i udobno se smjesti. Znaš da je kod mene nadugo i naširoko, ali navikla si se već.

Sjedila sam na čaju s prijateljicom iz studentskih dana prije par večeri. Nismo se vidjele godinama, životi, poslovi i putevi su nam se razišli. Sjele smo na čaj u 19 sati, doma sam stigla malo prije ponoći. Takva vrsta čaja. Pretresle smo cijeli život, desetljeća.

Imala je rak. Moje tegobice, kilice viška, problemčići i teškoćice su mi se te sekunde krenuli ispuhivati kao prenapuhani baloni koje nisi stigao zavezati pa ti onako sumanuto izlete iz ruke  i projure kao ludi kroz prostoriju prije nego što padnu na pod, ispuhani. Kakvim li se stvarima opterećujem svakodnevno.

Rak na dojci, operirala ga je, zajeban neki tip, zračenje, kemoterapija pa opet, opet i opet i opet. Nije strašno, dobro sam – kaže. Pije lijekove kojima zajebanog tipa drži pod kontrolom. Zaključujemo kako smo obje u banani ona sa svojim niskim estrogenom, ja sa svojim previsokim. Smijemo se. Dobro joj stoji kratka kosa, izgleda kao kakva šik Francuskinja. Jako je vitka. Kaže, ne vole to na kemoterapiji, tamo vole da se ima pet kila viška.

Žena je puna života. Pokazala je zube svim svojim strahovima, razbacala bolest i sad kad je ponovno stala na noge planira što će dalje. Pričamo o zaokretu u shvaćanju života, sebe, stvarnosti, problema, ma svemira otkako je otkrila bolest. O strahovima. Panici. O onome kad na kraju ostaneš sama protiv sebe i biraš koja od vas dvije ide dalje.

Piši blog! – predlažem. Čita ovaj blog (mah-mah!), voli blogove, sviđa joj se pozitiva. Pozitiva! Hm, lako za pozitivu, ali što da radimo sa svim žvrljotinama koje nisu pozitiva, a koje su isto dio života? Ona kaže – Ma objavi! – Stvarno? – Stvarno!

Ja svoje loše dane volim gristi sam(a)

Svi imamo loše dane. To je normalno ako si odgovorna i zrela odrasla osoba. Nije sve uvijek idealno. Život te ponekad u prolazu jednostavno gurne ako predugo zapneš u istoj fazi. Netko se razboli, nekome se razboli član obitelji, netko izgubi blisku osobu, netko se razvede, nekoga zvizne grom (stvarno), netko izgubi posao… Lista je beskonačna. Noge u guzicu dolaze u stotinama pojavnih oblika. I pritom ne biraju čiju pozadinu će tresnuti. Ali uvijek je isto. U prvi tren ne znaš gdje si, a kasnije se pokaže da je i noga u guzicu korak naprijed.

Svi imamo i strahove i sumnje. Svi. Ja sam primjerice ponekad sigurna da mogu što god mi padne na pamet, a za pola sata se bojim i toga što mi je palo na pamet i svega onoga što mi je palo na pamet jučer i prekjučer. Ponekad me muče sumnje, važem svaku riječ, nesigurna sam, nepovjerljiva i teško se otvaram i ne puštam nikoga preblizu. A većinu ostatka vremena se smiješim ljudima koje ne poznajem, pričam sa strancima, vjerujem bez zadrške, osjećam da pripadam, mislim da su ljudi prekrasni i putujem životom otvorena srca nadajući se najboljem. Na racionalnoj razini znam da su moje negativne misli mahom bez uporišta, ali nesvjesno je bojažljivije od naše istrenirane vanjštine.

Svi se ponekad osjećaju loše, ne brini. Ne brini čak ni ako je to malo duži vremenski period, a ne dan. Brini ako se većinu vremena osjećaš loše. Tada svakako potraži pomoć. Neugodni osjećaji su nagrada, prilika, blagoslov, nazovi to kako hoćeš. Nema napretka bez neugodnih osjećaja. Tjeskoba i potištenost te tjeraju na promjene, a promijeniti možeš samo sebe. Tek kad promijeniš sebe, promijenit će se i tvoja okolina. Sustav ne može ostati isti ako se jedan njegov dio promijenio. I svi drugi dijelovi se moraju promijeniti i ponovo uskladiti kako bi se sustav opet harmonizirao.

Možeš popiti tabletu da osjećaj na trenutak nestane. Ili možeš zasukati rukave i pobrinuti se da korijen straha nestane zauvijek. Osnažiti sebe. Promijeniti dotrajale dijelove. Naoštriti oruđe. Ja sam nekako tip za ovo ho-ruk korisničko iskustvo.

Iz izloga broj jedan biram čekić za kovanje svoje sreće

Jednostavno, ako nisi zadovoljna svojim sad, odi pripremiti sve za drugačije sad. I za godinu dana će biti sad, i za dvije. Uvijek će se sve svesti na sad. Biraj! Okupi oko sebe ljubav, poštovanje, dobre ljude, mirnoću, promjenu, sreću, radost življenja. Dodaj još i iskru ludila, bez nje ne ide. I voli se, pobogu, ženo! Voli sebe takvu kakva jesi. Ne postoji ništa čarobnije od osobe koja voli sebe.

Neće svaki put biti dobar, neće svaka odluka uroditi dobrim nizom, neće te uvijek prepoznati svaka prilika na koju naletiš. Neke prilike će ti tresnuti vrata u facu. Ali drži se, prilika je milijun. Možeš krenuti uvijek iznova. Možeš probati milijun različitih stvari. Možeš naučiti milijun novih stvari. Znanja su danas dostupna svima, imaš računalo, mobitel i internet. Guglaj!

Čak i ako nemaš brdo novaca, možeš, čak i ako si sama, možeš, čak i ako se čini da to nikad, nikad, nikad nećeš uspjeti izvući iz sebe i iz života, možeš. Ljudi koji misle da mogu, gle čuda, mogu! Ljudi koji misle da ne mogu, oni ne mogu. Ne možeš stvari koje ne pokušaš, možeš stvari koje pokušaš. Sigurno možeš stvari na koje si fokusirana kao luđak(inja) i na njima radiš svaki dan. Nemoj biti fokusirana na druge ljude, tuđe priče, svoju prazninu ili krivu punoću života. Budi fokusirana na ono što želiš. Nađi svoj ishod, cilj, kraj, pogledaj kako bi sve mogla do njega doći i kreni raditi. Zamisli sebe na cilju, pogledaj kakva si osoba u tom trenutku i vidi što ti treba da u jednom svom budućem sad stvarno i budeš ta osoba.

Nije lako, ni jednostavno, ali protiv sebe ne možeš. Mislim možeš, ali kad je vrijeme za zaokrete, jednostavno ne možeš ignorirati činjenicu da dalje želiš ići drugim putem. Bit će dana kad ćeš voziti samo na svoj adrenalin, a ponekad na adrenalinske pare i jedva održavati pozitivan stav i pomisao da će sve biti dobro. A bit će i dana kad ćeš, vozeći samo na svoju slijepu vjeru, pomisliti kako je to bilo megaglupo i kako zaista (ali zaista) trebaš bolju ček-listu za donošenje životno važnih odluka.

I uvijek će (nepogrešivo) baš tada netko kucnuti na sićušna vrata za koja niti ne znaš da postoje i donijeti ti konkretnu pomoć, baš onu koja ti treba. Zove li se to božanska intervencija, flow, visoka vibracija, čarolija, samoispunjavajuće proročanstvo, čista sreća, svemir koji je odlučio da ćeš ti uspjeti? Tko jebeno zna. Nije ni važno, uzmi sreću, zahvali srećonoši i idi dalje za svojim ciljem, što brže, sa što manje analize-paralize. Sve odgovore na pitanja traži usput, pitaj ljude za pomoć i pomozi ljudima kada te pitaju.

Uživaj u putovanju

Prestani čekati da se poravnaju Mars, Venera i treća kuća s rastućim Mjesecom u škorpionu. Koga briga za pravo vrijeme. Nikad nije pravije vrijeme od ovoga danas. Nikad neće sve biti idealno, nema idealnog. Nema savršenog, nema dovršenog, završenog. Ima smušenog, razbarušenog, zbunjenog, smotanog, sretnog ili nesretnog. Sretnog ili nesretnog.

Ti biraš ustati ili odustati, daješ boju i vrijednost događajima, određuješ je li nešto dobro ili nije. Ti si šefica. I ako ti kažeš idemo, onda ideš. Ako ti kažeš sretna sam, onda si sretna. Ako ti kažeš mogu, onda možeš. Budi točno ona koja jesi. U tome nitko ne može biti bolji od tebe. Ništa na svijetu ti nikada neće ići tako dobro.

U redu je i da isprobaš sve verzije sebe. U redu je da odabereš godinu ili dvije provesti u pojedinoj fazi, u redu je vratiti se na ishodište kad napraviš krug i reći, ovdje ostajem jer ovdje pripadam. Svi želimo pripadati. Ponekad ćeš pripadati bez ikakvog truda.

Ponekad ćeš ipak morati stajati sama i na glas reći tko si, sviđalo se kome ili ne. I u redu je ako nitko neće stajati uz tebe. Dogodit će se da si ponekad jedina koja ima svoju slobodu. Ljudi iz tisuću razloga svoju slobodu stavljaju u tuđe ruke. Ali ti već znaš da voliš novu hrabrost. Ne više djetinju, bahatu, drčnu i slijepu. Onu staloženu, odraslu, odmjerenu, plemenitu hrabrost koja reže graciozno i s lakoćom. Probaj.

Staro, ali dobro

Ovo si sigurno vidjela već nekoliko puta, ne znam jesi li pokušala. Najljepši poklon sebi:  Zamisli što bi radila i tko bi bila da te nije strah. Kad mi je konačno sinulo tko bih ja bila da me nije strah, učinilo mi se kao potpuno ludilo, a ne njegova iskra. S vremenom sam odlučila probati. Daleko sam, ludo je, ali korak po korak. Rim, dan, gradnja!

A što bi ti da te nije strah? Pitaj se. Pitaj se ujutro dok su ti misli bez dobre obrane, pitaj se u sitne sate kad si već spustila štitove, pitaj se kad si umorna, pitaj se kad šećeš u prirodi. Napravi ono što ti srce šapuće kad ga pitaš čega bi se prvo primilo samo da ga nije strah.

Možda uspiješ preduhitriti život i sama napraviš svoj korak naprijed. A sreća oduvijek prati hrabre.

Prije nego odeš, pusti Morcheebu, zatvori oči, opusti se i samo slušaj <3

 

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.