Sve se može kad se hoće

Godina dana u životu jedne obične žene kojoj je dosadilo odgađati

Evo konačno i jednog praktičnog članka iz moga pera! Praktičan pregled posljednja tri mjeseca, praktična učenja iz cijele godine te praktični savjeti za savladavanje početnih prepreka u mršavljenju. Tri mjeseca su proletjela! A proletjela mi je i posljednja godina. Fijuuuu, ode, ne stigneš je ni otpratiti pogledom! Život kao da leti! Imam osjećaj da sam ja u svoj nagurala sadržaje za život i pol pa nije čudno ni da je tijesno ni da je brzo.

Primijetila sam da vrijeme općenito leti kao da ga netko goni otkad imam djecu. Ili možda otkako sam odrasla. Ne znam kad sam se zadnji put dosađivala, a rado bih. Voljela bih se samo jedan dan dosađivati. Tek toliko da se podsjetim kakav je to osjećaj.

Ipak, usporeni protok vremena sam uspjela ponovno iskusiti. I to svaki put kad trening obiluje izdržajima (zgodno je gledati kako sekunde lijeno kaplju, dok s tebe znoj hitro lije) ili pokušajima intermittent fastinga, dok čekaš idući obrok i kratiš vrijeme vizualizacijama istoga. Nije loše znati: kad se život ubrza preko svake mjere, a ti stani u plank i ostani tako dok ne uspori.

Prvo posao, onda zajebancija

No, dok odmaranje, dosađivanje i dokoličarenje ne dođu na red (kad, o kad, ima li šanse?), mojim životom vladaju nametljivci zvani red, rad i disciplina. Ponekad mi idu na živce, ali zapravo ih uglavnom cijenim i na neki način čak i volim jer svaki odmak od njihove pragmatične egide „Prvo posao, onda zajebancija“  izazove lančanu reakciju koju saniram danima poslije.

Trenutna mantra svake mame je: Još malo pa će završiti školska godina, hrabra sam i jaka, mogu svaki dan izdržati barem ______ (upiši broj djece, ja pišem tri) stvari s ovog popisa: pokazni sat, javni ispit, predstavu, produkciju, završnu priredbu, pečenje kolača za završnu priredbu (obavezno!!!), koncert, roditeljski sastanak, izlet, rođendan, završni ispit iz matematike, hrvatskog i sve drugo na ovome svijetu! Nabaci redom ili random, sve mogu.

Ali kad završi škola, ah, opustit ću se, naspavati, osunčati, maaa sve ću! Iskustvo me uči da ću se već polovicom kolovoza potiho radovati početku školske godine i povratku u 142 aktivnosti po glavi djeteta. To nosi i povratak u kožu majke taksistice koja radi u vremenskim odsječcima od 45 minuta do sat i pol na nemogućim mjestima i još nemogućijim uvjetima u nekom čekanju, gdje i kad god. Današnje mame su pravi digitalni nomadi malog dometa! 😀

Ovaj produženi vikend letim ispod radara (pužem?), odmaram, energiziram se, sabirem energiju za zadnja dva tjedna. Trebao bi mi teleporter i barem jedan klon da sve izvedem kako treba. Budući da to nije izgledno, bit će onako kako najbolje uspijem izvesti. I to će biti sjajno i najbolje ikad i bit ću jako zadovoljna, kako god ispalo. A onda, dugo toplo ljeto. Pa kakvo god i ono ispalo.

Ajmo mi zatvoriti ova tri mjeseca, ma i godinu

Odlična tri mjeseca! I sjajna godina. Jelo se, vježbalo, znojilo, prepolovilo, artikuliralo želje, promijenilo život i učilo punom parom. Život se mijenjao na više paralelnih trasa odjednom, na jako dobar način. Najbolja stvar od svega je da sam nekad ranije (na vlastitim greškama, kako drugačije) naučila kako je najvažnija stvar u životu uživati sada i ovdje. Ovoga puta sam se često znala udobno smjestiti, skinuti cipele i uživati u sjajnom pogledu na preslagivanje vlastitog života.

Otišlo je centimetara, dobila sam hrpe mišića, učvrstila trbušnjake. Svi bolovi su otišli, ni ne sjetim ih se. Svi problemi sa zdravljem su otišli. Zahvalna sam. U dobroj sam formi i fizički i psihički. Jako sam dobro i jako sam zadovoljna. Sigurno je moglo više, brže, jače, ali ovo je bila sasvim dobra ravnoteža za mene.

Evo posljednjeg pregleda centimetara u ovom mom proljetnom ciklusu. Četiri s bokova, po šest s bedara i ruku i desetak sa struk(ov)a u tri mjeseca. A u godinu dana? Sjedni! 😀 Sa strukova blizu trideset, s bokova oko dvadeset, s bedara po trinaest, a za ruke nemam početne podatke, ali puuuno.

Stanem u jako puno svoje odjeće u koju nisam stala zadnjih šest godina, svakim danom u sve više. Bonus na taj dobar osjećaj su nalazi krvi. Moja doktorica kaže da mi je krv sad kao u curice. Mama ima Hashimoto sindrom pa gledamo i štitnjaču, u ovom trenu je i ona skroz OK. Jedino što bi trebalo prevenirati je izgledno nisko željezo pa pijem aroniju. Optimalno zdravlje! Je li to najbolja nagrada za trud ikad, ili što? Mislim da je.

Što je radilo
  1. Spavanje je radilo! Puno sna znači odmorno tijelo kojem nije teško odraditi trening i ostati na nogama cijeli dan nakon toga. Spavanje daje bistru i mirnu glavu. Nije za odbaciti niti ljepši ten, ravan trbuh, obavljena prirodna limfna drenaža (pa nisam natečena) i brži pad centimetara jer tijelo mršavi u snu. San znači i manje kortizola. Manje kortizola, mirnija glava, manje centimetara. Mislim da trebam općenito više spavati u životu.
  2. Četiri treninga tjedno su mi bila optimum + šetnja vikendom. Tri mi znače stagnaciju, pet mi je prenaporno zbog ranog ustajanja, a i nakupljenog fizičkog umora. Ali dobra je noga u guzicu na početku mršavljenja! Metabolički treninzi i treninzi snage u kombinaciji dan za danom mi daju jako dobre rezultate. Satarem se, ali se i vidi.
  3. Dobro isplanirani obroci, djelomično pripremljeni unaprijed. To je više od pola posla. Hrana koja mi odgovara, od koje sam dugo sita i koja ne zeza ni šećer u krvi, ni hormonalni sustav. A opet, ne oduzima sate za pripremu, kad to mudro rasporedim. Radi ako obavim nabavku i predradnje na vrijeme.
  4. Uživanje u malim stvarima i zaljubljenost u život. Jednostavno, ta energija te može dovesti kamo god poželiš. A imaš je u sebi i besplatno je možeš koristiti zauvijek.
Što nije radilo
  1. Malo sna me užasno iscrpljuje i u konačnici odmaže mršavljenju. U ovome sam pretjerivala.
  2. Previše kave. Kriva! Kava podiže kortizol, a limunada ga spušta pa bi bilo mudro ograničiti kavu na dvije dnevno, a ostatak dana zaista pijuckati limunadu. Htjela, ne htjela, korigirat ću kavopijenje. Pa barem na tri mjeseca u jesenskom krugu mršavljenja.
  3. Ma već ću nešto tamo naći za jelo. To ne radi. Svoje jelo trebam ponijeti sa sobom kamo god da idem. Pa onda, ako ima nešto bolje, super! A ako ne, vadim tećicu i jedem ono što sam ponijela.
Praktična žena

Možda bi se sva moja praktična znanja mogla sažeti u ovih sedam točaka:

  1. Napiši tjedni jelovnik. Neka ti to bude orijentir. Ne moraš ga se striktno držati, ali olakšat će ti život. Za početak, imaš pregled hrane koju jedeš i možeš na tjednoj bazi optimizirati. Na primjer, jedi više crvenog mesa ili ribe, jogurta, salate, voća. Ili smanji količinu te i te namirnice. Iz jelovnika izvuci popis za kupovinu.
  2. Kupuj namirnice unaprijed. Dan ranije u prolazu, na putu do posla, prije posla, poslije posla, na pauzi, kupi povrće i voće. Nađi hladno mjesto i sačuvaj ga dok dođeš doma. Kupi veću količinu stvari koje mogu stajati: proteini, zobene pahuljice, lanene sjemenke, prašak za pecivo itd. Ne gubi vrijeme na odlaske po sastojke za svako jelo. Imaj konkretne namirnice za konkretne obroke u zamrzivaču. Na primjer, kupi veću količinu mesa, piletine, ribe, svježeg sira, maslaca i zamrzni ih, sasvim dobro to podnose.
  3. Skuhaj pa zamrzni u malim porcijama. Skuhaj usput, nekad kad stigneš, kad si ionako u kuhinji. Ili za vikend! Skuhaj više jela isti dan, u većoj količini, kad već kuhaš. Na primjer, u subotu ili nedjelju skuhaj bolonjez, ragu i juhu za poslije, a za taj dan ubaci meso u pećnicu. Nakon mesa još i proteinski kruh. Zguraj puno jela u isti dan. Pa onda sutra, na primjer, za ručak imaš juhu i lešo meso, a ostala skuhana jela podijeli na 3-4 ručka pa zamrzni. Preko tjedna vadiš iz zamrzivača i kuhaš povrće, i druge priloge za ostatak ukućana. Idući vikend skuhaj punjene paprike, juhu, žgvacet od kokoši. Vikend iza toga nareži pileća ili pureća prsa na odreske (dio možeš i ispohati na bilo koji način) pa ih zamrzni tako da ih možeš vaditi jedan po jedan iz zamrzivača, onako kako ti budu trebali. Proteinski kruh je dovoljno ispeći jednom tjedno, nama taman izdrži cijeli tjedan. Viškove ispečenog zamrzni odmah nakon pečenja (ako znaš da imaš viška) dobro će ti doći u tjednima kad ne stigneš peći. Zamrzni juhu za cijelu obitelj ili male porcije juhe za jednu osobu, prema svojim i navikama svojih ukućana.
  4. Pojednostavni si život: luk za veliku količinu hrane koju kuhaš ne trebaš kosati na ruke, ubaci u sjeckalicu. Stisneš i za 10-ak sekundi jedna tura je gotova. Ubaci i mrkvu, češnjak, peršin, papriku. Na kraju ti treba ravno 1 minuta da opereš sjeckalicu. Kuhaj u ekspres loncu. Gotovo sve može unutra: juhe, variva, žgvacet, ragu, bolonjez, odresci. Ukratko, u ekspres lonac ne ubacujem samo punjenu papriku i sarmu. Sve drugo da. Jednako je hranjivo i ukusno. A uštedi mi valjda 60% vremena u odnosu na vrijeme potrebno za kuhanje u običnim loncima.
  5. Ipak, ponekad ni uz najbolju namjeru nećeš uspjeti pokriti sve baze u jednom danu. Za slučaj da zapne na pripremi obroka, ne sekiraj se. S vremena na vrijeme, u redu je ručati limenku tune, dvije fete sira i dva krastavca s dna staklenke, ili tri jaja i tri masline s dna druge staklenke, ili jogurt, orahe, bananu i kokosov maslac. Neke dane jednostavno ne možeš predvidjeti.
  6. Odi na trening. Uvijek. U loše dane barem odhodaj pola sata na traci i istegni se.
  7. Budi blaga prema sebi i voli se. Uvijek. U loše dane još i više.
Bravo! Što dalje? Je li sad kraj?

Jednom prilikom mi je Danijela rekla da kraj ne postoji. I da to sad tako traje cijeli život i da koji crni kraj. 😀 Tako da, nema kraja. Ali, stvarno. Što sad? Prošla je godina, prošla su i ova tri mjeseca o kojima sam tjedno izvještavala. Još imam dva tjedna teretane ujutro, sve dok traje škola, a onda dugo toplo ljeto.

Otpada jutarnja teretana (ali vraćam joj se u rujnu), a dolaze plivanje, hodanje, možda ponekad trčanje, trening kod kuće ili na otvorenom. U hranu ulazi više salate i ljetnog voća i povrća, a izlaze teža jela. Slagat ću jelovnike po osjećaju, u skladu s vremenskim uvjetima i mjestom na kojem ću uopće biti, onako kako mi bude odgovaralo organizmu. I tako sve do rujna. A onda opet školarke u klupe, vrtićanerica na igranje u vrtić, a ja u teretanu, s ciljevima, prehranom, i mjerenjem. 😀

Životne promjene se kotrljaju i dalje, tko zna kako će sljedeća godina uopće izgledati. Ne znam, ali vjerujem da će biti sjajna i jako joj se veselim. I ti isto možeš sve što poželiš. Pa onda to i odradiš. Samo se povremeno sjeti udobno se smjestiti i uživati u promjeni koja će se odviti pred tvojim očima.

Prati me na Instagramu i Facebooku za svakodnevnu inspiraciju i javi kako ti ide! 🙂

Do skorog čitanja!

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.