Kako smršaviti kad nema vode srijedom ujutro

U srijedu je na redu bio metabolički trening. To je ono kad se ubiješ u marincima i divljanju općenito. Na kraju tog treninga znoj mi se doslovno slijeva. Znoj je dobar jer su to suze sala i celulita koji kuže da su im dani odbrojani. I detox je, totalni. Ali, vratimo se mi priči. To jutro prije treninga učinilo mi se da voda sporo curi kad otvorim pipu. Pomislila sam da možda ljudi zalijevaju pa je slab pritisak. Svejedno, bilo je čudno jer ljudi stalno zalijevaju, a pritisak je uvijek dobar pa sam utočila jednu manju teću vode za svaki slučaj.

Otišla sam odraditi trening i posve zaboravila na tu potencijalnu gnjavažu s vodom, poslije treninga otišla pod tuš, no tamo čak niti hladan tuš, vode je skroz nestalo. Nema. Ne-ma. Eh. Stojim sva u znoju, iz vražje cijevi ni kapi vode i nemam pojma što ću sad. A ništa, kupi se iz tuša, traži vlažne maramice, istuširaj se maramicama. Kosu sam posušila malo ručnikom pa našpricala šampona za suho pranje. Uspjela sam se uljuditi. Baš lijepo i jednostavno i tako snalažljivo i ne ponovilo se, hvala.

OK, nema vode, odlučim friško istuširana maramicama i kose oprane šamponom za suho pranje skoknuti do dućana i kupiti dvije velike boce vode, one od 5-6 litara, da imamo za oprati ruke, skuhati ručak, piti. Kadli, iznenađenje, u lokalnom dućanu nemaju ni jednu bocu vode, pokupovalo se, bilo ih je puno, ali očito je kupaca bilo još i više. Mogu li kuhati s mineralnom? Čini mi se glupo. Tko uopće kuha s mineralnom i tko pere ruke mineralnom? Plus djeca je ne vole piti. Može li se skuhati kava s mineralnom? A pašta djeci?

Ništa, odustajem od te ideje. Skoknem doma reći djeci kako nisam našla vodu i kako ću se odvesti u susjedno selo vidjeti ima li je tamo. Za pet minuta evo me u susjednom selu. Bingo! Kod njih ima vode u vodovodu pa je ima i u dućanu. Hvala nebesima! Kupujem dvije velike boce vode, banane i (kasnije tog dana će se ustanoviti) najbolje breskve ove sezone, a možda i života. Vozim se doma presretna kako sam nas spasila i kako sam totalno pametna i uspješna. Za pet minuta konačno zakoračim u kuću, a voda veselo prispije u cijevi u idućoj minuti. Pa, daj ajde!

Spremila sam ovih 14 litara u crni mrak ostave pa idući put (kojeg valjda neće biti) imam svoju zalihu vode. A i breskve su bile vrijedne truda, da se sve skupa samo zbog njih odigralo, vrijedilo bi.

Statistika, analitika, ponuda i potražnja

Bila sam u šopingu kupaćih kostima! Dobra vijest, manje-više svi donji dijelovi mi OK stoje. Loša vijest: gornji dijelovi – noćna mora! Sve malo, stiskavo, natrpano spužvama, bode žicama, crno ili bablje. Ali ono baš 80+ bablje, ne retro-bablje. Dobro, ima li u ovoj državi još koja žena osim mene cice? Jer, sudeći po izboru u dućanima, rekla bih da sam jedna jedina i da me očito smatraju statističkom pogreškom.

Vratila sam se pokisla iz šopinga neobavljenog posla i zamolila sveki da mi popravi kupaći ako može. Zlatne ruke, spasila me. Pronašla je i prišila nove kopče (pukla mi je plastična kopča, jesam li to rekla?) i popravila mi lanjski kupaći. I evo me opet u kričavo rozom mekanom i udobnom kupaćem. Možda mi ne stoji baš najbolje (prije će se on raspasti nego se ja dovoljno smanjiti), ali ga baš volim.

Rekla sam: Ne može!

Pitala me prijateljica (jedna od onih ljudi koje dobrota baš doslovno krasi) kad je krenula smršaviti kako izdržim devet tjedana jer njoj je treći dan prvog tjedna i teško je i naporno je. Ta hrana, to bi još i nekako izdržala, ali ovo vježbanje, ajme. Eh, tugo moja, točno znam taj osjećaj i onaj trenutak kad sam sebi priznaš da si se možda zajebala i pitaš se koji ti je vrag bio da se na takvo što odlučiš i zašto si zaboga to radiš uopće. I to povrće i mumija i skoči, lezi, skoči, lezi, pa daj se odluči, pa znojenje i sve baš sve.

Devet tjedana joj se prije činilo kratko, a sad joj se iz ove perspektive devet tjedana čini kao čitava vječnost. I je, lutko lijepa, čitava jebena vječnost i nema joj kraja, evo već godinu i nešto. I čim malo zapustiš, hopla, odletiš par stepenica niže, kao da te neko metlom stresao. I onda opet ruj, ruj, penji se, penji se.

I sve boli i srce lupa i zglobovi škripe (danas rame, sutra koljeno) i leđa štekaju i koža puca i najela bi se čega ti srce hoće, ali ti ne pada na pamet i sve to ukrug, ukrug. Upravo je tako, kad sve ogoliš do srži i skineš dekoracije, ništa bolje ni glamuroznije.

Odgovaram da mi je na dane pun kufer i vježbanja i hrane. Pun. Ali da su mi lijenost, depresivnost i osjećaj da me zatrpala lavina sala i bezvoljnosti još i veća koma. I eto, onda vježbam i jedem. Nema drugog motiva. Bježim od gore sudbine. Smijemo se, obje.

Treba sam sebe tu i tamo odjebat s glupostima i prisilit na bolje izbore. Ne pitat, ne mislit, samo nogu pred nogu i hodaj. Vrijeme ionako prođe. Tjedan, devet, isto ti je. Sve prođe. Pa kad to znamo, zašto vrijeme ne bi radilo za nas?

Pregled tjedna

O-ho, konačno tema! Nakon dva asketska tjedna, hopla, evo te u Disneylandu zvanom treći tjedan. Vratilo se mliječno i voće. Pripremi se da ćeš dan-dva hvatati ravnotežu. Da će ti možda biti teže držati nogu na kočnici. Meni i dalje pomaže moja limunada, riblje ulje i multivitamini. A i mislim da sam se uspjela najesti i zasititi voća.

Dnevni raspored: Same old, same old. Buđenje, kupaona, trening, život! Ne mijenjam!

Treniram: Rekli bi u mom zavičaju: Ala, šta mi je tlaka! <3 Svejedno, vježbam. Kao da mi se da, iz sve snage. Ne ostavljam si mogućnost izbora. Oš, neš, Bangladeš. Tko te pita. Ujutro dođeš na trening, stisneš zube i kraj priče. To je jednostavno tako. Tuširaš se, pereš zube, pereš kosu, treniraš. Isti koš. Zabrij na divan osjećaj nakon treninga kad ti svaka stanica zna da si živa.

Moram se požaliti (kao mala beba), vježbam bosa pa sam malo ogulila kožu na desnom stopalu u ludovanju na metaboličkom u srijedu ujutro i imam ranu i teče mi krv ako nepažljivo stanem na nogu (rekoh ti, mala beba). A budući da sam sinja kukavica (i mala beba), meni je to baš stravično. I ništa, sad dramim i kukam ovih par dana dok skačem sve dok noga ne odustane i jednostavno zaraste i prestane me hororizirati. Super vijest je da su mi leđa trenutno skroz dobro. Vidiš, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Plus, svaki dan sam s djecom na kupanju, valjda se i to računa u ukupno prženje kalorija.

Jedem: I dalje šareno. Voće se vratilo, uživam u smoothieu, lubenici, breskvama i bananama. Vratilo se mliječno, jogurti, kefir i sirevi svih vrsta. Paše mi voće, povrće, sir, laganija jela. Paše mi i sirovo. Ljeto je sjajno godišnje doba! Stvarno možeš jesti najdivnije i najmirisnije namirnice iz vrta i to u količinama od kojih zbilja nikako ne možeš ostati gladna.

Spavam: Kao najpravedniji pravednik. I uživam u benefitima spavanja. Odmorna sam, dobre volje, lice mi je lijepo, trbuh plosnat. Barem ujutro. Sve čekam da me to prođe, ali kako sada stvari stoje izgleda da planiram spavati cijelo ljeto. To me uopće ne zabrinjava, fućka mi se štoviše. Znam što me čeka kad se vrnem u Zagreb, i ponovno se priključim klubu odlikaša koji dan započinju u 5.

Iza mene je čitava era nespavanja. Ne šalim se, troje djece mi je smrvilo otprilike deset godina sna, a zadnjih godinu dana sam malo spavala jer sam se rano ustajala kako bih išla na jutarnji trening u 6 (vidi pod luđaštvo). Nisam se odabrala ustajati u 5 jer je to moderno nego zato što mi je život bio toliko pretrpan da bolje vrijeme za sebe nisam našla. Nema. I ništa, dižeš se u 5, 5 i pol najkasnije i ne žališ se. Svi spavaju, nitko te ne treba. Lijepo, vrijeme za sebe. Ali bogme dolazi s cijenom, a ta je malo sna.

I zato mi ne pada na kraj pameti propustiti ovu divnu priliku da se naspavam i nadoknadim sve što se može i ne može nadoknaditi. Spavam kao da mi je najvažnije na svijetu spavati. Već će to prestati s vremenom i bez mog upliva.

Razmišljam: Koliko je olakšanje da su mi djeca sad dovoljno velika i prilično samostalna. Malo mi nedostaje da su svi mali, ali je lijepo da idu svojim putem i da odrastaju u dobre ljude. Lijepo jer zadržavam ulogu mame, ali fizički više nije toliko zahtjevno, lijepo jer se stignem posvetiti i sebi i stvarima koje volim, teško jer osjećam kako mi vrijeme klizi kroz prste, kao pijesak i ne mogu napraviti ništa da ga trajnije zaustavim.

Normalno je da idu. Djeca trebaju ići, za to ih pripremam, to mi je posao. Nije mi time ništa lakše. Samo me podsjeća da trebam popuštati konope. Pustiti da biraju, griješe, padnu, dignu se, da i njih život naburi. Trudim se vjerovati da sam im dala i korijenje i krila. I dovoljno vjere u sebe same da uvijek znaju kako mogu sve što hoće. I da znaju kako sam uvijek tu za njih, što god da se dogodi. Najljepše i najstrašnije u životu. Pekmez sam od matere. A bila sam takva kul slobodarka. Starim valjda. Dobro je da imam svoje đireve pa ne opsjedam (baš toliko) djecu. Valjda će uspjeti ugrabiti svoju slobodu, meni ovakvoj usprkos. Ćelavog im ćaću da i ne spominjem.

Bella. Jako me veseli ta čupava, plišana, pseća osoba. Najbolje mi je kad me pogleda u oči, pametno i bistro kao čovjek pa samo čekam da progovori. Dobra duša. Sjedi u najdostojanstvenijim damskim pozama na svijetu. A onda se u sljedećem trenutku stražnjom nogom počeše iza uha i ode ganjati skakavce ili leptirice. Kad ih ulovi, smaže ih uslast, sve mljackajući. Potom se pet minuta oblizuje. Tada pomislim da je ipak pas.

Lijepo je vrijeme. Jesam li već rekla kako mi se sviđa ovo ljeto? Nije prevruće, a dovoljno je toplo da možeš uživati na kupanju gotovo svaki dan, ništa manje nego inače. Samo je puno, puno ugodnije.

Na žicama dalekovoda, koje su se lijeno izvjesile između stupova, stoje, sjede, sunčaju se, skakuću i cvrkuću lastavice. Gledam ih i slušam s terase. Rekla bih da im je gnijezdo kod nas pod krovom, ali ne vidim ga. Svake godine su tu i užitak su. Sretne i slobodne ptice na žici.

Volim crtić Knjiga o džungli i pjesmu Bare Necessities. Najsrednjija i ja je pjevamo iz petnih žila. Ona me svako tri stiha ispravi jer naravno zna bolje i svako slovo i zarez i sve baš sve. Svejedno, najsretnije smo i pjevamo iz duše.

Eto, to ti ja razmišljam kad ne razmišljam o zadanim temama. A o čemu ti misliš? Daj, podijeli! Zabavno je!

Hrana u trećem tjednu

Sva hrana je svakodnevno na Instagramu, klikni i zaprati Instagram profil Vitka ako već nisi. Stavljam par sličica i ovdje pa baci oko!

Po jutru se dan poznaje

Fina promjena, vrhnje

Vratio se zreli sir

Vratio se i kefir

Njezino visočanstvo paprika

A vratio se i smoothie

Okus djetinjstva, breskva na plaži

 

To je to za danas! Htjedoh ti još samo reći da kreneš tražiti ljepotu oko sebe, na svakom koraku je. I, naravno da možeš sve i da samo trebaš krenuti. Sve će ti se samo posložiti jednom kad doneseš odluku i kreneš neutabanom stazom. Naradit ćeš se, ali putem ćeš dobiti najljepše stvari koje se ne mogu kupiti novcem.

Samo kreni, držim ti fige!

P.S. Prati me na Facebooku i Instagramu jer zajedno smo jače i znamo puno više!

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.