San ljetne noći

Ako je treći tjedan Fat Killera obilježilo hvatanje ravnoteže, onda su četvrti i peti tjedan čista ravnoteža. Hrana se opet ustalila. Lakše je tako. Jedem sve što i inače volim jesti pa mi je ovo totalno dobar period. Ne volim taj osjećaj uskraćenosti koji me opere u prva dva tjedna Danijelinih programa, ali sam svjesna da je to ponekad potrebno, s naglaskom na ponekad. Uskraćenost na kraju ispadne samo osjećaj u glavi jer je hrana u prva dva tjedna zasitna i toliko bogata povrćem da niti stigneš biti gladna, niti ti objektivno išta živo fali. No, ta dva udarna tjedna daju tako dobre i brze rezultate da stisnem zube kad moram i onda uživam u vlastitoj plosnatosti.

Vidi odmah par primjera hrane u četvrtom i petom tjednu, ostalo prati svakodnevno na Instagramu!

Dobra stara pouzdana tunjevina je i dalje tu.

Pljeskavica i poma. I to se dogodilo.

Kefir, svaki dan <3

Jaja jedem malo manje nego inače, vruće mi je.

Lignje na kolutiće, hitčina!

Kaše su došle da ostanu.

Kakav ručak je to bio!

Kava posvuduša 😉

Smuti mi smoothie!

Lubenica <3

A tek smokve <3

Smokve cide med, u čaši topi se led

U četvrtom je tjednu trening postao izvediviji i manje naporan, a u petom su stigli posve novi treninzi! Sjajna stvar, taman kad se uljuljkaš jer sve možeš i znaš, (tresss!) evo nove verzije tih istih vježbi. Teže je, ali na neki dobar način teže. Zabavnije je samim time što sam u boljem stanju i mogu više toga izvesti. A i ima zelenila. Jedino, vruće mi je.

E, moram i ovo još reći, povlačim sve što sam rekla o ugodnom ljetu ove godine. Vruće je za poludit. Al’ to je normalno skroz jer je kolovoz, rekli bi u onoj stvari Alles gut TBF-ovci. Pržim se, topim se, kuham se i uživam. Punim baterije, skladištim toplinu i žarke sunčeve zrake za zimu. Ponekad malo svisnem od vrućine pa se odem lađat u moru ili zbrišem pod klimu, ako ne ide drukčije. Sunce prži, a ja kao hrčak spremam, skladištim i šparam ovo sunce i ovaj osjećaj potpune i beskrajne bezbrižne slobode za crne dane. Oni se zovu prosinac, siječanj i veljača. Dakle, trebat će, neka sunca.

Primjećujem da se fizički topim i ja po malo (pa to su sjajne vijesti, ha?). Vidi se u detaljima, primjerice, kad dignem ruku vidi da su otišle nadlaktice, pazuh i dio prema lopatici. Ramena su mi manje okrugla, ključne kosti dolaze do izražaja. I kužim koliko sam snažnija i spretnija od toga da se bez problema usred podneva uzverem s plaže kući uz zajebanu uzbrdicu, ili izlazim iz mora tako da se dignem van samo na rukama i hop hop dodam jednu pa drugu nogu i ustanem se! Kao djeca. Bez povuci-potegni, iščupati ga (je) ne mogu. Nije baš uvijek graciozno, da se razumijemo, ali mogu sama, bez ičije pomoći. Nekom sitnica, meni woooow.

Evo, ovo sa spavanjem se riješilo samo, kako sam i mislila. Spavam manje nego prije, vruće mi je. Vruće je i djeci pa svaku noć netko tumara po kući u potrazi za vodom ili daškom vjetra.  Malo su nas ponijeli i izlasci, gledanje filmova i čitanje pa kasno i legnem. U prosjeku sam negdje na šest sati sna i kužim da mi je malo, spava mi se usred dana. Sad sam se totalno navikla na spavanje i nije mi neki hit ova redukcija. Ali landranje i uživanje mi se jako sviđa. Kvaka 22, bez rješenja.

Koncert za troje djece i psa

Ova sam se dva tjedna uglavnom držala misaonog plićaka, oprostite mi. Misli su mi sezale od što će tko jesti, kako li je samo vruće, imam li sve sastojke za hranu, kad će tko na plažu, do ajme što je vruće.

Ali, jednu večer smo bili svi skupa na koncertu koji su BelCante održale u našem selu. Svi znači svi, ćelavi pater familias, djeca, pas i ja. Za početak smo zakasnili. Bili smo dugo u gradu gdje smo, između ostaloga, obavili šoping hrane i zaboravili vrećice kod svekrve (genijalci). Kasno smo stigli doma pa dok smo se još presvukli, srknuli tekuću večeru i stigli na koncert, već je završavala prva skladba. Malo komešanja u publici dok smo našli dovoljan broj slobodnih bala sijena za sjesti, ali smjestili smo se što smo brže mogli, uvjerili Bellu da ne mrda od nas i krenuli uživati u koncertu. Uživanje je trajalo cca četrdesetak sekundi. Toliko je trebalo da prvoj dosadi. Drugoj je dosadilo tri minute kasnije, treća je odolijevala barem pola sata. Koncert je trajao dosta duže od toga.

Tijekom koncerta se malo kukalo. Jedna je bila gladna, druga je isto bila gladna, treća uopće nije bila gladna, njoj se spavalo. Jednoj je onda koncert postao super i drugoj isto, ali sad neka druga treća kaže da joj se spava. Nisu prošle ni dvije skladbe, sad su opet gladne. Jedna koja je već prije bila gladna sad više nije gladna jer nema fritula nego samo ćevapi, a ona ne voli ćevape ove godine. Druga koja je prije bila gladna i treća koja prije nije bila gladna odu kupiti ćevape i vrate se jesti pored prve koja ove godine ne voli ćevape. I dalje stoji odluka da ih ove godine ne voli. Bella mljacka, oblizuje se i žica hranu, strogo zabranjujem da joj daju ćevape, dosta je pseće hitne pomoći.

Cijelo to vrijeme Sandra Bagarić i Martina Tomčić pjevaju dobru glazbu svojim milozvučnim glasovima na predivnoj uzvisini Starog Raklja s koje puca pogled na Raški kanal i otvoreno more. Pokušavam slušati, pljeskati i biti prisutna na koncertu, a ignorirati ćevabdžijske zgode pored sebe. Najavljuju Moon River, brzo isučem mobitel, to se snima, u to se gleda, to se sluša, upija, u tom se gušta. Zato smo se danas tu okupili. Audrey Hepburn i te spike. Brzo dodam psa dalje, ulovim kadar, snimam, slušam, uživam.

Moon River wider than a mile, I’m crossing you in style someday

Srce mi se smiješi, divno zvuče. Kadli, evo Najmlađe, ukrca mi se u krilo, tata ju je naljutio, sad će biti kod mene, jako me voli. OK, uživajmo zajedno nas dvije. Tri sekunde i petnaest stotinki je mirna. Prvo se malo vrpolji pa onda odluči pomaziti Najsrednjiju koja sjedi pored nas. Najsrednjijoj se spava, gladna je, umorna i nervozna i ne da se dirati. Najmlađa je i dalje hoće pomaziti. Po kosi. Najsrednjijoj se nikako ne sviđa ideja. Mini sukob, razdvajam im ručice. Šššššššš, tiho snimam. Wherever you’re going, I’m going your waaaaaay. Ona je mene čupala. Ja sam nju pomazila po kosi. Ona je mene gurnula, Ona je mene prva počupala. Ššššššš, snimam. Mama, reci joj. Mama reci njoj. Ne, ti si mene. Ne, mama, ona je mene. Ti si. Ššššššš, snimam. Dobro onda ja idem! Dobro, onda i ja idem. Zadnji taktovi pjesme i kraj. Pa daj, ajde, ne vjerujem!

Ta se dva oprečna doživljaja ove skladbe koji su se svom snagom sudarili na toj bali sijena tu večer u ženi koja je obukla lijepu haljinu, ali se u brzini nije počešljala (tako se to sad nosi), koja je došla uživati u glazbi, ali je povela i djecu može nazvati Majčinstvo, ogoljena verzija. Najbolji zabavni park na svijetu, najviše visine, najizazovniji izazovi i ovakve epizode kad se odabireš smijati jer sve drugo je gluplje.

Napravili smo još jednu večeru kad smo došli doma i bili sretni jer smo djeci pružili večer kulture s velikim ćevapima, ajvarom i lukom. Našli smo pred kućom vrećice koje su pametniji pripadnici familije donijeli za nama na selo. Pogledala sam snimku Moon Rivera još jednom kad su cure otišle spavati. I baš sam uživala u cijeloj večeri. Igraš s kartama koje imaš, najbolje što možeš. U tome je sva tajna.

Evo i tebi ove dvije verzije Moon Rivera, pokušaj odlučiti koja ti je bolja: ova savršena s divnom Audrey, ili ova savršeno prožeta nesavršenim, ali sretnim životom.

Audrey

Dvije sopranistice vs Dvije sestre

Što kažeš? Ha?

2 thoughts on “San ljetne noći

  1. Za 6 50 osvježili mi je dan bez obzira što se uvukla sparina u stan, nasmijala sam se do suza, još nisam pogledala snimku jer moji spavaju, a vizualno bez zvuka nema smisla. Divim vam se na odluci kako uspijevate i na moru biti disciplinirani. Uživajte u ljetu i obitelji uz niže temperature, na kontinentu ne izdrživo,
    Pozz

A što ti kažeš na ovu temu?

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.