T(ij)esna koža

Jedno jutro se probudiš i skužiš da ti tvoj život više ne pristaje. Ne stoji ti dobro. Tijesan ti je, žulja te, malen ti je. Sve nekako krivo. Ne pristaje, stišće, šavovi ti se urezuju. U čudu si. Kako si sad malen, sto mu gromova, a jučer si bio dobar? Probaš opet, razvuci, navuci, načupaj,… Read More T(ij)esna koža

Naravno da možemo!

Prošlo je deset dana. Na početku sam prilično zašokirala tijelo promjenom hrane i intenziviranjem treninga, iako sam i do tada zapravo pazila što jedem i vježbala četiri jutra u tjednu. Ali bila je to odlična noga u dupe, metabolizam se ubrzao, tijelo se na brzinu zategnulo, viškovi vode su otišli, a polako se počela topiti… Read More Naravno da možemo!

Lito ide mala

Vani je minus beskonačno. Teško mi je zamisliti da ide lito. Idu uglavnom ralice. A ljudi izmile van samo onoliko koliko im je zaista nužno. Imam dvoje bolesnjikavih u kući i ništa ne daje naslutiti da itko igdje ide, a pogotovo ne lito. Ali, bacila sam ja oko na kalendar, pravo je vrijeme za uozbiljiti… Read More Lito ide mala

Možeš! Kraj priče.

Evo najplastičnije moguće objašnjeno! Oduvijek volim pisati, ali rijetko pišem. Nisam počela pisati blog kad sam dobila prvi mračan posao. Ni kad sam dobila dijete. Ni kad sam dobila drugi bezvezan posao. Drugo dijete. Treći mračan posao. Treće dijete. Četvrti, koristan ali dosadan, posao. Psa. Kužiš uzorak. Pisalo mi se pa me je pomalo lovila… Read More Možeš! Kraj priče.